Stari zavjet
Vrati na kategoriju Stari zavjet

12 Druga knjiga o kraljevima

1

1 Tada se, nakon Ahabove smrti, Moab pobuni protiv Izraela.

2 I pade Ahazija kroz rešetku u svojoj gornjoj sobi u Samariji, i bijaše bolestan; i posla on glasnike, rekavši im: “Idite, pitajte Baal-Zebuba, ekronskoga boga, hoću li ozdraviti od ove bolesti.”

3 Ali anđeo GOSPODINOV reče Iliji Tišbijcu: “Ustani, uzađi u susret glasnicima samarijskoga kralja i reci im: ‘Nije li to zato što nema Boga u Izraelu da idete pitati Baal-Zebuba, boga ekronskoga?

4 Stoga GOSPODIN sada veli ovako: Nećeš sići s te postelje na koju si se popeo, nego ćeš, svakako, umrijeti.’ ” I ode Ilija.

5 A kada su mu se glasnici vratili natrag, reče im on: “Zašto ste se već vratili?”

6 I rekoše mu: “Ususret nam je uzašao neki čovjek i rekao nam: “Idite, vratite se natrag kralju, koji vas je poslao, i recite mu: ‘Ovako govori GOSPODIN: Nije li to zato što nema Boga u Izraelu da šalješ pitati Baal-Zebuba, boga ekronskoga? Zato nećeš sići s te postelje na koju si se popeo, nego ćeš svakako umrijeti.’ ”

7 On im odvrati: “Kakav je bio taj čovjek koji vam je uzašao u susret i rekao vam te riječi?”

8 Oni mu odgovoriše: “Bio je to kosmat čovjek opasan pojasom od kože oko bokova.” A on reče: “To je Ilija Tišbijac.”

9 Tada mu kralj posla nekog pedesetnika s njegovom pedesetoricom. I uzađe ovaj k njemu; a on je, gle, sjedio na vrhu nekoga brda. I reče mu ovaj: “Čovječe Božji, kralj je rekao: ‘Siđi!’

10 I odgovori Ilija i reče pedesetniku: “Ako sam ja čovjek Božji, neka siđe oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu.” I spusti se oganj s neba te proždrije njega i njegovu pedesetoricu.

11 Ponovno mu on posla drugoga pedesetnika s njegovom pedesetoricom. On mu reče: “Čovječe Božji, ovako veli kralj: ‘Brzo siđi!’ ”

12 I odgovori im Ilija i reče: “Ako sam ja čovjek Božji, neka oganj siđe s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu.” I spusti se oganj s neba te proždrije njega i njegovu pedesetoricu.

13 I posla on opet zapovjednika treće pedesetine s njegovom pedesetoricom. A treći pedesetnik se uspne, dođe te pade na koljena pred Ilijom i usrdno ga zamoli, rekavši: “Čovječe Božji, molim te, neka moj život i život ovih tvojih pedeset slugu bude dragocjen u tvojim očima.

14 Evo, spustio se oganj s neba i spalio dvojicu pedesetnika s njihovim pedesetinama: neka, stoga, moj život sada bude dragocjen u tvojim očima.”

15 I reče anđeo GOSPODINOV Iliji: “Siđi s njim; nemoj ga se bojati.” I ustade on te ode s njim dolje do kralja.

16 I reče mu: “Ovako veli GOSPODIN: ‘Budući da si slao glasnike da se propitaju kod Baal-Zebuba, boga ekronskoga, nije li to zato što nema Boga u Izraelu da se preispita njegovu riječ? Zato nećeš sići s te postelje na koju si se popeo, nego ćeš svakako umrijeti.”

17 I tako on umrije, prema riječi GOSPODINOVOJ koju je izrekao Ilija. Namjesto njega druge godine Jehorama, sina judejskoga kralja Jehošafata, zavlada Jehoram; zato što on nije imao sina.

18 A ostala djela Ahazijina koja je on učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

2

1 A tada kada je GOSPODIN u vihoru uznio Iliju na nebo, pošao je Ilija s Elizejem od Gilgala.

2 I reče Ilija Elizeju: “Ostani ovdje, molim te; jer me GOSPODIN poslao do Betela.” A Elizej mu reče: “Kao što je živ GOSPODIN i kao što je živa tvoja duša, neću te ostaviti.” Tako odoše dolje do Betela.

3 A sinovi proročki koji bijahu u Betelu pristupiše Elizeju i rekoše mu: “Znaš li da će danas GOSPODIN uzeti tvoga gospodara ponad tvoje glave?” On odvrati: “Da, znam to; budite tiho.”

4 I reče mu Ilija: “Elizeju, ostani ovdje, molim te, jer me GOSPODIN poslao u Jerihon.” A on reče: “Kao što je živ GOSPODIN i kao što je živa tvoja duša, neću te ostaviti.” Tako dođoše oni u Jerihon.

5 I dođoše k Elizeju proročki sinovi koji bijahu u Jerihonu i rekoše mu: “Znaš li da će danas GOSPODIN uzeti tvoga gospodara ponad tvoje glave?” I odgovori on: “Da, znam to; budite tiho.”

6 I reče mu Ilija: “Ostani ovdje, molim te, jer me GOSPODIN poslao do Jordana.” A on reče: “Kao što je živ GOSPODIN i kao što je živa tvoja duša, neću te ostaviti.” I pođoše obojica.

7 Pođoše i pedesetorica proročkih sinova i zaustaviše se da izdaleka gledaju, dok su njih dvojica stajala kod Jordana.

8 I uze Ilija svoj ogrtač, smota ga, udari njime po vodama i one se razdijeliše amo i tamo, tako da njih dvojica prijeđoše po suhome.

9 A kada su prešli preko, reče Ilija Elizeju: “Zaišti što da učinim za tebe, prije negoli budem uzet od tebe.” Elizej odvrati: “Molim te, neka na meni bude dvostruki dio tvoga duha.”

10 On odvrati: “Zaiskao si nešto teško: no ako me budeš vidio kada budem uzet od tebe, bit će ti tako; ako ne budeš, neće ti biti tako.”

11 I dok su išli dalje i razgovarali, gle, pojaviše se ognjena kola i ognjeni konji te ih razdvojiše jednoga od drugoga; i uzađe Ilija u vihoru na nebo.

12 I vidje to Elizej pa povika: “Oče moj, oče moj, kola Izraelova i konjanici njegovi!” I više ga ne vidje. Tada pograbi on svoju odjeću i razdera je na dva dijela.

13 I podigne on Ilijin plašt, koji je pao s njega, vrati se natrag i zaustavi se na obali Jordana;

14 i uze Ilijin plašt, koji je bio pao s njega, udari njime po vodama i reče: “Gdje je GOSPODIN, Bog Ilijin?” Kada je udario po vodama, one se razdijeliše amo i tamo; i prijeđe Elizej preko.

15 Kada ga vidješe proročki sinovi koji su to gledali kod Jerihona, rekoše oni: “Duh Ilijin je počinuo na Elizeju.” I iziđoše mu u susret te se prignuše pred njim do zemlje.

16 I rekoše mu: “Evo, s tvojim slugama je pedeset snažnih ljudi; dopusti im, molimo te, da idu potražiti tvoga gospodara: da ga ne bi možda Duh GOSPODINOV uzdigao i bacio na neko brdo ili u neku dolinu.” I reče im on: “Nemojte slati.”

17 A kako ga nagovarahu sve dok se nije postidio, reče im on: “Pošaljite.” I poslaše pedesetoricu; i tražiše ga ovi tri dana, ali ga ne nađoše.

18 A kada se vratiše k njemu (jer je ostao u Jerihonu), on im reče: “Nisam li vam rekao: ‘Ne idite’?”

19 Ljudi iz grada rekoše Elizeju: “Evo, položaj ovoga grada je dobar, kao što moj gospodar vidi, ali je voda nizašto i zemlja je neplodna.”

20 I reče on: “Donesite mi novi krčag i stavite soli u njega.” I doniješe mu.

21 I ode on do izvora vodâ, baci onu sol u nj i reče: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Ozdravio sam ove vode; neće otuda više biti smrti ili neplodna tla.’ ”

22 Tako su te vode ozdravljene sve do ovoga dana, po riječi koju je rekao Elizej.

23 I uzađe on odatle do Betela. Dok se uspinjao putem, iziđoše iz grada mala djeca i rugahu mu se govoreći: “Uzađi, ćelavi; uzađi ćelavi!”

24 On se obazre, pogleda ih, i prokle ih u GOSPODINOVO ime. I iziđoše iz šume dvije medvjedice te rastrgaše četrdeset dvoje od te djece.

25 I ode on odatle do gore Karmel i vrati se odande u Samariju.

3

1 A Jehoram, sin Ahabov, počeo je vladati nad Izraelom u Samariji u osamnaestoj godini judejskoga kralja Jehošafata; i vladao je dvanaest godina.

2 I on je činio zlo u GOSPODINOVIM očima, ali ne kao njegov otac i kao njegova majka; jer je uklonio Baalov lik koji je bio načinio njegov otac.

3 No prianjao je uz grijehe Jeroboama, sina Nebatova, koji je naveo Izraela da griješi; nije odstupio od toga.

4 A Meša, kralj Moaba, bijaše bogat ovcama pa je izraelskome kralju slao stotinu tisuća janjaca i stotinu tisuća ovnova, zajedno s vunom.

5 Ali kada je kralj Ahab bio mrtav, moapski se kralj pobuni protiv izraelskoga kralja.

6 I iziđe istodobno kralj Jehoram iz Samarije i prebroji svega Izraela.

7 I pođe on te poruči judejskome kralju Jehošafatu: “Moapski kralj se pobunio protiv mene. Hoćeš li poći sa mnom u rat protiv Moaba?” A ovaj odvrati: “Uzaći ću. Ja sam kao što si ti, moj narod kao tvoj narod i moji konji kao tvoji konji.”

8 I reče: “Kojim ćemo putem uzaći?” I odgovori onaj: “Putem kroz Edomsku pustaru.”

9 Tako pođe kralj Izraela, i kralj Jude, i kralj Edoma. Išli su zaobilaznim putem sedam dana, a nije bilo vode za vojsku, kao ni za stoku koja je išla za njima.

10 Tada izraelski kralj reče: “Jao, GOSPODIN je pozvao zajedno ova tri kralja da ih preda u ruku Moabu!”

11 Ali Jehošafat reče: “Nema li tu nekog GOSPODINOVOG proroka da po njemu upitamo GOSPODINA?” I odgovori jedan od slugu izraelskoga kralja, rekavši: “Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke.”

12 I reče Jehošafat: “S njim je riječ GOSPODINOVA.” Tako kralj Izraela i Jehošafat i kralj Edoma siđoše do njega.

13 I reče Elizej izraelskome kralju: “Što ja imam s tobom? Idi k prorocima svoga oca i k prorocima svoje majke.” I reče mu kralj izraelski: “Ne; jer je GOSPODIN pozvao zajedno ova tri kralja da ih preda u ruku Moabu.”

14 I reče Elizej: “Kao što je živ GOSPODIN nad vojskama, pred kojim stojim, kada ne bih cijenio prisutnost Jehošafata, judejskoga kralja, ne bih ni pogledao na tebe niti te vidio.

15 No dovedite mi sada svirača.” I dok je svirač svirao, dođe na njega ruka GOSPODINOVA.

16 I reče: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama.’

17 Jer ovako veli GOSPODIN: ‘Nećete vidjeti vjetra, niti ćete vidjeti kiše; no ova će se dolina napuniti vodom, da možete piti i vi i vaša stoka i vaša živina.

18 No to je neznatno u GOSPODINOVIM očima: on će i predati Moapce u vašu ruku.

19 A vi ćete udariti svaki utvrđeni grad, i svaki birani grad, i posjeći svako dobro drvo, zatrpati sve izvore vode i kamenjem upropastiti svaki dobar komad zemlje.”

20 A ujutro, kada se prinosio jestivi prinos, gle, naiđe voda putem od Edoma i kraj se ispuni vodom.

21 Kada su Moapci čuli da su došli kraljevi boriti se protiv njih, okupiše oni sve one koji bijahu sposobni staviti na sebe bojnu opremu, i naviše, te stadoše na granicu.

22 I ustadoše oni rano ujutro, a nad onom je vodom sjalo sunce; i učini se Moapcima voda s druge strane crvenom kao krv.

23 I rekoše: “To je krv; zacijelo su se kraljevi pobili i potukli jedan drugoga: stoga sada na plijen, Moabe!”

24 A kada su došli do Izraelova tabora, digoše se Izraelci i udariše na Moapce, tako da ovi pobjegoše pred njima: no oni pođoše naprijed tukući Moapce u njihovoj vlastitoj zemlji.

25 I razrušiše im gradove te na svaki od najboljih dijelova zemlje svaki baci svoj kamen te ih zasuše; i zatrpaše sve izvore vode i posjekoše sva dobra stabla: samo u Kir-Harešetu ostaviše njegovo kamenje; no praćkari su obilazili oko njega tukući ga.

26 Kada vidje moapski kralj da je bitka preteška za nj, uze on sa sobom sedam stotina ljudi koji su povlačili mač, da se probije do edomskoga kralja: ali ne uspješe.

27 Tada uze on svoga najstarijega sina, koji je trebao vladati namjesto njega, i prinese ga kao žrtvu paljenicu na zidu. I nastade veliko zgražanje protiv Izraela: i odoše oni od njega te se vratiše u svoju zemlju.

4

1 A jedna od žena proročkih sinova zavapi Elizeju, rekavši: “Tvoj sluga, moj muž, mrtav je; a ti znaš da se tvoj sluga bojao GOSPODINA. Sada je došao vjerovnik uzeti moja dva sina da mu budu kmetovima.”

2 I reče joj Elizej: “Što da učinim za tebe? Reci mi, što imaš u kući?” Ona odvrati: “Tvoja sluškinja nema u kući ništa osim lonca ulja.”

3 Tada on reče: “Idi, posudi si posude od svih svojih susjeda uokolo, i to prazne posude. Nemoj posuditi premalo.

4 A kada uđeš, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima, nalijevaj u sve te posude i odvoji na stranu onu koja je puna.”

5 Tako ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima, koji su joj donijeli posude, i počne nalijevati.

6 Kada su posude bile pune, reče ona svome sinu: “Dodaj mi još jednu posudu.” I odgovori joj on: “Nema više nijedne posude.” I zaustavi se ulje.

7 Tada ona ode i kaza to čovjeku Božjemu. A on reče: “Idi prodaj ulje i isplati svoj dug, a od ostatka živi zajedno sa svojim sinovima.”

8 Jednoga dana prijeđe Elizej do Šunema, gdje bijaše neka ugledna žena; i primora ga ona da pojede kruha. I tako je on, kad god bi prolazio onuda, navraćao pojesti kruha.

9 I reče ona svome mužu: “Evo, vidim da je sveti čovjek Božji taj koji tako često prolazi kraj nas.

10 Napravimo, molim te, sobicu na krovu; i smjestimo mu ondje postelju, i stol, i stolicu, i svjetiljku: neka, kada dođe k nama, svrati ondje.”

11 I dođe on jednoga dana onamo te svrati u sobicu i legne ondje.

12 I reče on svome sluzi Gehaziju: “Pozovi tu Šunamku.” Kada ju je ovaj dozvao, stade ona preda nj.

13 A bijaše mu rekao: “Reci joj: ‘Gle, ti si se brižno pobrinula za nas u svemu; što bi se moglo učiniti za tebe? Treba li reći štogod za tebe kralju ili zapovjedniku vojske?” Ona odgovori: “Ja prebivam usred vlastitog naroda.”

14 I reče on: “Što da se onda učini za nju?” A Gehazi odgovori: “Doista, ona nema sina, a muž joj je star.”

15 I reče mu: “Pozovi je.” Kada je ovaj dozva, stade ona kod vrata.

16 On joj reče: “Nekako u ovo doba iduće godine grlit ćeš sina.” I reče ona: “Ne, gospodaru moj, čovječe Božji, nemoj lagati svojoj sluškinji.”

17 I zatrudnje žena te rodi sina iduće godine u doba za koje joj je Elizej rekao.

18 Kada je dijete poraslo, pođe ono jednoga dana k ocu kod žeteoca.

19 I reče on svome ocu: “Moja glava, moja glava!” A on reče momku: “Odnesi ga njegovoj majci.”

20 Kada ga je ovaj uzeo i odnio ga njegovoj majci, on joj je do podneva sjedio na koljenima i onda umro.

21 I ode ona gore te ga položi na postelju Božjega čovjeka, zatvori za njim vrata i iziđe.

22 I pozva svoga muža i reče mu: “Pošalji mi, molim te, jednoga od momaka i jednu od magarica, da otrčim do Božjega čovjeka i vratim se natrag.”

23 I upita on: “Zašto ćeš danas k njemu? Nije ni mlađak ni subota.” A ona reče: “Bit će dobro.”

24 Tada ona osamari magaricu i reče svome sluzi: “Tjeraj, i pođi naprijed; ne usporavaj zbog mene, osim ako ti naredim.”

25 Tako ona pođe i stigne k čovjeku Božjemu do gore Karmel. A kada je čovjek Božji ugleda izdaleka, reče on svome sluzi Gehaziju: “Gle, ondje je ona Šunamka:

26 potrči joj, molim te, u susret, i reci joj: ‘Jesi li ti dobro? Je li ti dobro muž? Je li dobro s djetetom?’ ” A ona odgovori: “Dobro je.”

27 Kada je došla do čovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge; ali Gehazi pristupi da je odmakne. No čovjek Božji reče: “Pusti je, jer joj je duša ojađena; a GOSPODIN je to sakrio od mene i nije mi objavio.”

28 Tada ona reče: “Jesam li ja poželjela sina od moga gospodara? Nisam li rekla: ‘Nemoj me varati’?”

29 Tada on reče Gehaziju: “Opaši se, uzmi moj štap u ruku i kreni: ako ikoga sretneš, ne pozdravljaj ga, a ako tebe itko pozdravi, ne odzdravljaj mu; i položi moj štap na lice dječaku.”

30 I reče djetetova majka: “Kao što je živ GOSPODIN i kao što je živa tvoja duša, neću te ostaviti.” I ustade on i pođe za njom.

31 Gehazi je otišao prije njih te položio štap na lice djetetu; no ne bijaše ni glasa ni odaziva. Stoga mu on pođe natrag u susret, i reče mu: “Dijete se nije probudilo.”

32 Kada je Elizej ušao u kuću, gle, dijete bijaše mrtvo i položeno na njegovoj postelji.

33 Stoga on uđe, zatvori vrata za njima dvojicom i pomoli se GOSPODINU.

34 I popne se, legne na dijete i položi svoja usta na njegova usta, i svoje oči na njegove oči, i svoje ruke na njegove ruke, i ispruži se nad djetetom; i zagrija se djetetovo tijelo.

35 Zatim se on vrati te prošeta tamo-amo po kući; i opet se popne i ispruži se nad njim. Tada dijete kihne sedam puta, i otvori dijete svoje oči.

36 I zovne on Gehazija i reče: “Pozovi tu Šunamku.” I pozva je ovaj. Kada je ona ušla, reče joj on: “Uzmi svoga sina.”

37 Tada ona uđe, pade do njegovih nogu i prignu se do zemlje; i uze svoga sina te iziđe.

38 I dođe Elizej ponovno u Gilgal; a u zemlji bijaše oskudica. Proročki sinovi sjedili su pred njim, a on reče svome sluzi: “Pristavi velik lonac i skuhaj juhu proročkim sinovima.”

39 I ode jedan u polje nabrati bilje te nađe neku divlju povijušu, pobra s nje pun skut divljih tikvica pa dođe i nareže ih u lonac s juhom; jer ih nisu poznavali.

40 Tako oni usuše ljudima da jedu. A ovi, kada počeše jesti juhu, povikaše i rekoše: “Čovječe Božji, smrt je u loncu.” I ne mogahu je jesti.

41 No on reče: “Onda donesite brašno.” I ubaci ga on u lonac te reče: “Uspite ljudima, neka jedu.” I više ne bijaše ničega štetnoga u loncu.

42 I dođe neki čovjek iz Baal-Šališe i donese čovjeku Božjemu kruh od prvih plodova, dvadeset ječmenih hljebova, i žitno klasje u ljusci. I reče on: “Daj ljudima neka jedu.”

43 A njegov poslužitelj reče: “Što, zar da to stavim pred stotinu ljudi?” On ponovno reče: “Daj ljudima neka jedu; jer ovako govori GOSPODIN: ‘Jesti će, i još će od toga ostaviti.’ ”

44 Tako on stavi to pred njih: i jeli su i još su od toga ostavili, prema riječi GOSPODINOVOJ.

5

1 A Naaman, zapovjednik vojske sirijskoga kralja, bijaše velik čovjek kod svoga gospodara i uvažen, jer je po njemu GOSPODIN dao izbavljenje Siriji: bijaše on i silan junak, ali bijaše gubav.

Jednom su Sirijci izišli po četama te iz zemlje Izraelove doveli zarobljenicu, mladu djevojku; ona je posluživala Naamanovu ženu.

3 I reče ona svojoj gospodarici: “Dao Bog da moj gospodar ode proroku koji je u Samariji! jer on bi ga ozdravio od njegove gube.”

4 I ode netko te reče svome gospodaru: “Tako i tako je rekla djevojka koja je iz zemlje Izraelove.”

5 I reče sirijski kralj: “Idi, idi, a ja ću poslati pismo kralju Izraela.” I ode on te ponese sa sobom deset talenata srebra, i šest tisuća zlatnika, i deset oprava za presvlačenje.

6 I donese on kralju Izraela pismo, koje govoraše: “Sada kada ti je stiglo ovo pismo, gle, s njime ti poslah svoga slugu Naamana da ga ozdraviš od njegove gube.”

7 Kada je izraelski kralj pročitao pismo, razdera on svoju opravu i reče: “Jesam li ja Bog da ubijam i oživljavam, da mi taj šalje čovjeka da ga ozdravim od njegove gube? Gledajte samo, molim vas, i vidite kako traži povod za svađu sa mnom.”

8 A kada je Elizej, čovjek Božji, čuo da je kralj izraelski razderao svoju opravu, poruči on kralju: “Zašto si razderao svoju opravu? Neka on sada dođe k meni pa će znati da ima prorok u Izraelu.”

9 Tako Naaman dođe sa svojim konjima i svojim kolima te stade pred vratima Elizejeve kuće.

10 A Elizej mu posla glasnika, rekavši: “Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i vratit će ti se meso i bit ćeš čist.”

11 Ali se Naaman razljuti te pođe odande, rekavši: “Gle, ja mišljah: Zacijelo će izići k meni te stati i zazvati ime GOSPODINA, Boga svojega, prijeći rukom iznad toga mjesta i ozdraviti gubavca.

12 Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih izraelskih voda? Ne bih li se mogao okupati u njima i postati čist?” Tako se on okrene i ode srdit.

13 I pristupiše mu njegove sluge i rekoše: “Oče moj, da ti je prorok naložio da učiniš nešto veliko, ne bi li to učinio? a kamoli ne kada ti je rekao: ‘Okupaj se i budi čist’?”

14 Tada on siđe i uroni se sedam puta u Jordan, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu opet postade poput tijela maloga djeteta i bijaše čist.

15 I vrati se čovjeku Božjemu, on i sva njegova pratnja; dođe i stane pred njega te reče: “Evo, sada znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Stoga te sada molim, primi blagoslov od svoga sluge.”

16 Ali on reče: “Kao što je živ GOSPODIN, pred kojim stojim, neću primiti ništa.” I nagovarao ga je neka uzme; ali on odbi.

17 I reče Naaman: “Ne bi li se tada, molim te, tvome sluzi dalo zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge? Jer tvoj sluga od sada neće prinositi paljenice ni žrtve drugim bogovima, osim GOSPODINU.

18 U ovome neka GOSPODIN oprosti tvome sluzi, što ću se, kada moj gospodar pođe u dom Rimonov da se ondje pokloni te se nasloni na moju ruku, i ja prignuti u domu Rimonovu. Neka, kada se prignem u domu Rimonovu, GOSPODIN oprosti to tvome sluzi.”

19 I reče mu on: “Idi u miru.” I tako on ode od njega manji dio puta.

20 Ali Gehazi, sluga Elizeja, čovjeka Božjega, reče: “Gle, moj gospodar je poštedio Naamana, toga Sirijca, ne primivši iz njegovih ruku ono što je on donio; ali, kao što je živ GOSPODIN, ja ću potrčati za njim i uzeti štogod od njega.”

21 Tako Gehazi pođe za Naamanom. Kada ga Naaman ugleda kako trči za njim, siđe on s kola njemu ususret i reče: “Je li sve u redu?”

22 I reče on: “Sve je u redu. Poslao me moj gospodar, rekavši: ‘Evo, upravo su mi s Efrajimove gore stigla dva mladića od proročkih sinova: daj im, molim te, talent srebra i dvije oprave za presvlačenje.’ ”

23 A Naaman odvrati: “Učini mi zadovoljstvo i uzmi dva talenta.” I nagovori ga. Tada zaveza dva talenta srebra u dvije vreće te ih, s dvije oprave za presvlačenje, stavi na dvojicu svojih slugu; i poniješe ih oni pred njim.

24 A kada je stigao do kule, uze ih iz njihove ruke i pohrani u kući. Zatim otpusti ljude te oni odoše.

25 I uđe i stane pred svoga gospodara. A Elizej ga upita: “Odakle dolaziš, Gehazi?” On odvrati: “Tvoj sluga nije nikamo odlazio.”

26 No on mu reče: “Nije li moje srce išlo s tobom kada se čovjek okrenuo od svojih kola u susret tebi? Je li vrijeme da se prima novac, i da se prima oprava, i maslinici, i vinogradi, i ovce, i volovi, i sluge, i sluškinje?

27 Stoga će Naamanova guba prionuti uz tebe i uz tvoje sjeme dovijeka.” I ode on iz njegove nazočnosti gubav, bijel kao snijeg.

6

1 I rekoše proročki sinovi Elizeju: “Gle, mjesto gdje živimo s tobom pretijesno je za nas.

2 Dopusti nam, molim te, da odemo do Jordana, uzmemo ondje svaki jedan balvan i načinimo si ondje mjesto gdje ćemo živjeti.” I odgovori on: “Idite.”

3 A jedan od njih reče: “Učini nam to zadovoljstvo, molim te, pa pođi sa svojim slugama.” On odgovori: “Poći ću.”

4 I tako ode s njima. A kada su stigli do Jordana, stadoše oni sjeći drveće.

5 Ali dok je jedan rušio stablo, pade mu sječivo sjekire u vodu; i povika on: “Jao, gospodaru!” jer bijaše posuđena.

6 I upita čovjek Božji: “Gdje je palo?” I pokaza mu ovaj to mjesto. On odsiječe štap i ubaci ga ondje; i ispliva željezo.

7 Stoga on reče: “Uzmi je.” I ispruži ovaj ruku te je uze.

8 Tada kralj Sirije zarati protiv Izraela; i posavjetova se sa svojim slugama, rekavši: “Na takvu i takvu mjestu neka bude moj tabor.”

9 A čovjek Božji poruči izraelskome kralju, rekavši: “Čuvaj se da ne prolaziš tim i tim mjestom; jer su tamo sišli Sirijci.”

10 I posla kralj izraelski na mjesto za koje mu je čovjek Božji rekao i za koje ga je upozorio te se ondje izbavi, i to ne jedanput ili dva puta.

11 Zato se srce sirijskoga kralja žestoko uznemiri zbog toga; i pozva on svoje sluge i upita ih: “Nećete li mi otkriti koji od nas je za izraelskoga kralja?”

12 A jedan od njegovih slugu odgovori: “Nitko, gospodaru moj, kralju; nego Elizej, prorok koji je u Izraelu, javlja izraelskome kralju riječi koje ti govoriš u svojoj spavaonici.”

13 I reče on: “Idite i otkrijte gdje je on, da mogu poslati i uhvatiti ga.” I dojaviše mu: “Eno ga u Dotanu.”

14 Stoga on posla onamo konje, kolâ i veliku vojsku: i dođoše oni noću te opkoliše grad.

15 Kada je sluga čovjeka Božjega ustao rano ujutro, gle, vojska je s konjima i kočijama opkolila grad. I reče mu njegov sluga: “Jao, gospodaru moj! kako ćemo?”

16 On mu odgovori: “Ne boj se: jer je više onih koji su s nama negoli onih koji su s njima.”

17 I pomoli se Elizej i reče: “GOSPODINE, molim te, otvori njegove oči, da vidi.” I otvori GOSPODIN oči mladiću pa on vidje: i gle, gora bijaše puna ognjenih konja i kolâ uokolo Elizeja.

18 A kada se oni spustiše k njemu, pomoli se Elizej GOSPODINU, rekavši: “Udari, molim te, te ljude sljepoćom.” I udari ih on sljepoćom, po riječi Elizejevoj.

19 I reče im Elizej: “Nije to put, niti je to grad: pođite za mnom i ja ću vas odvesti k čovjeku kojega tražite.” Ali ih odvede do Samarije.

20 A kada su ušli u Samariju, Elizej reče: “GOSPODINE, otvori oči tim ljudima da vide.” I otvori im GOSPODIN oči te oni progledaše; i gle, bijahu usred Samarije.

21 A kada ih izraelski kralj vidje, reče on Elizeju: “Oče moj, da ih pobijem; da ih pobijem?”

22 On odgovori: “Nemoj ih pobiti. Zar bi pobio one koje si zarobio svojim mačem i svojim lukom? Stavi pred njih kruha i vode da se najedu i napiju te odu svome gospodaru.”

23 I pripravi im on veliku zalihu hrane; a kada su se najeli i napili, otposla ih te oni odoše svome gospodaru. Tako sirijske čete nisu više dolazile u zemlju Izraelovu.

24 I bijaše nakon toga da sirijski kralj Ben-Hadad okupi svu svoju vojsku te uzađe i opsjedne Samariju.

25 I bijaše velika glad u Samariji; i gle, opsjedahu je sve dok se magareća glava nije prodavala za osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubinjeg izmeta za pet šekela srebra.

26 Kada je izraelski kralj prolazio po zidinama, neka mu žena dovikne: “Pomozi, gospodaru moj, kralju!”

27 On joj odgovori: “Ako ti GOSPODIN ne pomogne, odakle da ti ja pomognem? Nečim s gumna ili iz tijeska?”

28 I reče joj kralj: “Što te muči?” A ona odgovori: “Ova mi je žena rekla: ‘Daj svog sina da ga pojedemo danas, a mojega ćemo sina pojesti sutra.’

29 Tako smo skuhale moga sina i pojele ga; a idući dan sam joj rekla: ‘Daj svog sina da ga pojedemo’, ali je ona sakrila svoga sina.”

30 Kada je kralj čuo riječi te žene, razdera on svoju opravu. I prolazio je po zidinama i sav ga narod vidje; i gle, na tijelu imaše kostrijet.

31 Tada reče: “Tako neka mi učini Bog, i još više, ako glava Elizeja, sina Šafatova, danas ostane na njemu.”

32 A Elizej je sjedio u svojoj kući i s njim su sjedile starješine. I posla mu kralj jednoga čovjeka koji bijaše pred njim. Ali prije negoli je došao glasnik, reče on starješinama: “Vidite li kako je taj ubojičin sin poslao da mi skinu glavu? Pazite, kada dođe glasnik zatvorite vrata i zadržite ga na vratima: nije li to za njim zvuk nogu njegova gospodara?”

33 I dok je još govorio s njima, gle, siđe do njega glasnik; i reče on: “Evo, to zlo je od GOSPODINA; što da još čekam na GOSPODINA?”

7

1 Tada Elizej reče: “Čujte riječ GOSPODINOVU. Ovako govori GOSPODIN: ‘Sutra u ovo doba mjera finoga brašna prodavat će se na vratima Samarije za šekel, i dvije mjere ječma za šekel.’ ”

2 Tada dvoranin na čiju se ruku oslanjao kralj odgovori čovjeku Božjemu, rekavši: “Gle, ako GOSPODIN načini okna na nebu, može li to biti?” I reče mu: “Gle, vidjet ćeš to svojim očima, ali nećeš od toga jesti.”

3 A kod gradskih vrata bijahu četvorica gubavca; i rekoše oni jedan drugome: “Zašto da sjedimo ovdje dok ne umremo?

4 Kažemo li: ‘Ući ćmo u grad’, u gradu je glad i ondje ćemo umrijeti; a ako ostanemo ovdje, također ćemo umrijeti. Zato dođite, spustimo se do sirijske vojske: ako nas ostave na životu, živjet ćemo; ako nas ubiju, umrijet ćemo.”

5 I ustadoše oni u sumrak da odu do sirijskoga tabora; a kada stigoše do ruba sirijskoga tabora, gle, u njemu ne bijaše nikoga.

6 Jer Gospodin je bio učinio da sirijska vojska začuje buku kolâ i buku konjâ, to jest buku goleme vojske; i rekoše jedan drugome: “Eto, izraelski kralj je unajmio protiv nas kraljeve Hetita i kraljeve Egipćana da dođu na nas.”

7 Stoga se u sumrak digoše te ostaviše svoje šatore, i svoje konje, i svoje magarce, to jest sav tabor kakav bijaše, i pobjegoše da spase život.

8 A kada gubavci dođoše do ruba tabora, uđoše u jedan šator, naješe se i napiše te poniješe odande srebro i zlato, i odjeću, i odoše to sakriti; zatim se vratiše natrag, uđoše u drugi šator pa i odande odniješe plijen i odoše ga sakriti.

9 Tada rekoše jedan drugome: “Ne radimo dobro; ovaj dan je dan dobrih vijesti, a mi šutimo: ako ostanemo do svanuća, snaći će nas neko zlo. Zato sada dođite da odemo i javimo kraljevu domu.”

10 I tako dođoše i dozvaše gradskoga vratara; i rekoše mu: “Otišli smo do sirijskoga tabora, i gle, ondje ne bijaše nikoga, ni ljudskoga glasa, nego privezani konji, i privezani magarci, i šatori kakvi bijahu.”

11 I dozva on ostale vratare te dojaviše to u kraljev dom.

12 I ustade kralj noću te reče svojim slugama: “Sada ću vam kazati što su nam učinili Sirijci. Znaju da smo gladni, stoga su izišli iz tabora i posakrivali se u polju, rekavši: ‘Kada iziđu iz grada, žive ćemo ih pohvatati i ući u grad.’ ”

13 A jedan od njegovih slugu odgovori: “Neka netko, molim te, uzme pet preostalih konja koji su ostali u gradu (oni su, evo, kao sve mnoštvo Izraelovo koje je u njemu preostalo; evo, velim da su kao sve mnoštvo Izraelaca koji su istrijebljeni), i dopusti nam da ih pošaljemo i izvidimo.”

14 Stoga uzeše dva kolska konja; i posla kralj ljude za sirijskom vojskom, rekavši: “Idite i izvidite.”

15 I išli su za njima sve do Jordana; i gle, sav put bijaše pun odjeće i predmeta koje su Sirijci odbacili u svojoj žurbi. I vratiše se glasnici i obavijestiše kralja.

16 I iziđe narod te opljačka šatore Sirijaca. Tako se mjera finoga brašna prodavala za šekel, i dvije mjere ječmena brašna za šekel, prema riječi GOSPODINOVOJ.

17 I postavi kralj onoga dvoranina o čiju se ruku oslanjao da nadzire gradska vrata; i zgazi ga narod na vratima te on umrije, kao što je rekao čovjek Božji kada je ono kralj sišao do njega.

18 I dogodilo se kao što je čovjek Božji govorio kralju, rekavši: “Dvije mjere ječma za šekel, i mjera finoga brašna za šekel, bit će sutra u ovo doba na vratima Samarije.”

19 A taj dvoranin je čovjeku Božjemu odgovorio, rekavši: “Gle, ako GOSPODIN načini okna na nebu, može li takvo što biti?” A on mu je rekao: “Evo, vidjet ćeš to svojim očima, ali nećeš jesti od toga.”

20 I tako mu se dogodilo, jer ga je narod zgazio na vratima pa je umro.

8

1 Tada Elizej reče ženi kojoj bijaše vratio sina u život: “Ustani te pođi, ti i tvoj dom, i nastani se gdje god se možeš nastaniti: jer je GOSPODIN dozvao glad; i snaći će ona zemlju na sedam godina.”

2 I ustade žena te postupi prema riječi čovjeka Božjega: ode ona sa svojim domom i na sedam se godina nastani u zemlji Filistejaca.

3 Na svršetku sedme godine vrati se žena iz zemlje Filistejaca te ode moliti kralja za svoju kuću i za svoju zemlju.

4 A kralj je razgovarao s Gehazijem, slugom čovjeka Božjega, rekavši: “Pripovijedaj mi, molim te, o svim velikim djelima koje je Elizej učinio.”

5 I upravo kada je ovaj kralju pripovijedao kako je on vratio u život mrtvo tijelo, gle, žena kojoj je sina vratio u život zavapi kralju za svoju kuću i za svoju zemlju. A Gehazi reče: “Gospodaru moj, kralju, to je ta žena, i to je njezin sin, kojega je oživio Elizej.”

6 Kada kralj upita ženu, ona mu ispripovijeda. Tada joj kralj odredi jednog službenika, rekavši: “Vrati sve što je bilo njezino, i sav urod polja od dana kada je napustila zemlju pa sve do sada.”

7 I dođe Elizej u Damask; a sirijski kralj Ben-Hadad bijaše bolestan. I javiše mu: “Čovjek Božji je došao ovamo.”

8 I reče kralj Hazaelu: “Uzmi u ruku dar, i idi, nađi se s čovjekom Božjim; i upitaj po njemu GOSPODINA: ‘Hoću li ozdraviti od ove bolesti?’ ”

9 I tako se Hazael ode naći s njim te ponije sa sobom dar, i to od svega što je dobro u Damasku, tovar za četrdeset deva; i stade preda nj i reče: “Tvoj sin Ben-Hadad, kralj Sirije, poslao me k tebi, rekavši: ‘Hoću li ozdraviti od ove bolesti?’ ”

10 Elizej mu reče: “Idi, reci mu: ‘Svakako ćeš ozdraviti’; no GOSPODIN mi je pokazao da će zasigurno umrijeti.”

11 I prodorno se zagleda u nj, tako da se ovaj zastidi; i zaplaka čovjek Božji.

12 Upita ga Hazael: “Zašto moj gospodar plače?” On mu odgovori: “Zato što znam zlo što ćeš ga učiniti djeci Izraelovoj: njihove utvrde ćeš paliti i njihove ćeš mladiće mačem klati, djecu njihovu ćeš satirati i parati njihove trudne žene.”

13 Hazael odvrati: “Što, zar je tvoj sluga pas da bi činio nešto tako veliko?” I odgovori Elizej: “GOSPODIN mi je pokazao da ćeš ti biti kralj nad Sirijom.”

14 Tako ode on od Elizeja; i dođe k svome gospodaru, koji ga upita: “Što ti je Elizej rekao?” I odgovori mu: “Rekao mi je da ćeš zasigurno ozdraviti.”

15 A sutradan uze on debelu tkaninu, namoči je u vodu i prostre mu je preko lica, tako da on umrije; i zavlada Hazael namjesto njega.

16 U petoj godini Jorama, sina izraelskoga kralja Ahaba, kada kralj Jude bijaše Jehošafat, zavlada Jehošafatov sin Jehoram, kralj judejski.

17 Bile su mu trideset i dvije godina kad je počeo vladati; i vladao je osam godina u Jeruzalemu.

18 Hodio je putem izraelskih kraljeva, kao što je činio dom Ahabov, jer mu žena bijaše Ahabova kći; i činio je zlo u GOSPODINOVIM očima.

19 No zbog svoga sluge Davida GOSPODIN ne htjede razoriti Judu, jer mu je obećao da će svagda davati svjetlo njemu i njegovoj djeci.

20 U njegove se dane Edom odmetnuo ispod ruke Judine; i postaviše sebi kralja.

21 I tako Joram prijeđe preko do Seira, i s njim sva bojna kola. I ustade on noću te potuče sve Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike bojnih kola, a narod pobježe u svoje šatore.

22 Ipak je Edom ostao odmetnut od ruke Judine sve do danas. U isto doba odmetnula se i Libna.

23 A ostala djela Joramova, i sve što je on učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

24 I usnu Joram sa svojim ocima, i bî pokopan sa svojim ocima u Davidovu gradu: namjesto njega zavlada njegov sin Ahazija.

25 U dvanaestoj godini Jorama, sina izraelskoga kralja Ahaba, zavlada Ahazija, sin judejskoga kralja Jehorama.

26 Dvadeset i dvije godine bio je star Ahazija kada je počeo vladati; i vladao je godinu dana u Jeruzalemu. Njegovoj majci bijaše ime Atalija, kći izraelskoga kralja Omrija.

27 I on je hodio putem Ahabova doma i činio zlo u GOSPODINOVIM očima, kao što je činio i Ahabov dom: jer bijaše zet Ahabova doma.

28 On je s Joramom, Ahabovim sinom, pošao u rat protiv sirijskoga kralja Hazaela u Ramot-Gilead; i raniše Sirijci Jorama.

29 I vrati se kralj Joram da ga se u Jizreelu izliječi od rana koje su mu Sirijci zadali kod Rame kada se borio protiv sirijskoga kralja Hazaela. A Ahazija, sin judejskoga kralja Jehorama, siđe u Jizreel pogledati Ahabova sina Jorama, jer ovaj bijaše bolestan.

9

1 I pozva prorok Elizej jednoga od proročke djece i reče mu: “Opaši svoje bokove, uzmi u ruku ovu posudu s uljem i pođi u Ramot-Gilead.

2 Kada stigneš tamo, potraži ondje Jehua, sina Jehošafata, sina Nimšijeva, i uđi te mu naloži da ustane od svoje braće, i odvedi ga u nutarnju odaju.

3 Tada uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: “Ovako veli GOSPODIN: ‘Pomazao sam te za kralja nad Izraelom.’ Zatim otvori vrata i bježi; i ne zadržavaj se.”

4 Tako mladić, to jest mladi prorok, ode u Ramot-Gilead.

5 A kada je stigao, gle, zapovjednici vojske sjede; i reče on: “Imam poruku za tebe, zapovjedniče.” A Jehu upita: “Za kojega od nas?” On odgovori: “Za tebe, zapovjedniče.”

6 I ustade on te pođe u kuću, a onaj mu izlije ulje na glavu i reče mu: “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Pomazao sam te za kralja nad GOSPODINOVIM narodom, nad Izraelom.

7 Ti ćeš pobiti dom svoga gospodara Ahaba, da osvetim krv svojih slugu proroka i krv svih GOSPODINOVIH slugu od ruke Izebeline.

8 Jer će sav dom Ahabov propasti: istrijebit ću Ahabu onoga tko mokri uza zid i onoga tko je zatvoren i preostao u Izraelu.

9 I učinit ću dom Ahabov kao dom Jeroboama, sina Nebatova, i kao dom Baše, sina Ahijina;

10 a Izebelu će jesti psi na polju jizreelskome, i neće biti nikoga da je pokopa.” I otvori on vrata te pobježe.

11 Tada iziđe Jehu k slugama svoga gospodara; i upita ga jedan: “Je li sve u redu? Zašto je taj luđak dolazio k tebi?” I reče im: “Znate čovjeka i njegovu priču.”

12 No oni rekoše: “Nije točno; ispričaj nam.” I reče on: “Tako i tako mi je govorio, rekavši: ‘Ovako govori GOSPODIN: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom.’ ”

13 Tada se oni užurbaše te svaki uze svoj ogrtač i rasprostre ga pred njim po stubama; i zatrubiše u trublje, rekavši: “Jehu je kralj.”

14 Tako je Jehu, sin Jehošafata, sina Nimšijeva, skovao zavjeru protiv Jorama. (A Joram je čuvao Ramot-Gilead, on i sav Izrael, pred sirijskim kraljem Hazaelom.

15 Ali se kralj Joram vratio u Jizreel kako bi se izliječio od rana koje su mu zadali Sirijci kada se tukao sa sirijskim kraljem Hazaelom.) I reče Jehu: “Ako se slažete, tada ne puštajte nikoga da iziđe ni pobjegne iz grada da ode to javiti u Jizreel.”

16 Tako se Jehu poveze kolima i ode u Jizreel, jer je ondje ležao Joram. I Ahazija, judejski kralj, siđe dolje pogledati Jorama.

17 A na kuli u Jizreelu stajaše stražar. I ugleda on Jehuovu družinu kada je on dolazio pa reče: “Vidim neku družinu.” I reče Joram: “Uzmi konjanika, pošalji im ga u susret i neka pita: ‘Je li mir?’ ”

18 I tako mu jedan odjaha na konju u susret i reče: “Ovako veli kralj: ‘Je li mir?’ ” A Jehu reče: “Što ti imaš s mirom? Okreni se i za mnom.” I javi stražar: “Glasnik je došao do njih, ali se ne vraća.”

19 Tada mu posla drugoga na konju, koji dođe k njima i reče: “Ovako veli kralj: ‘Je li mir?’ ” A Jehu odvrati: “Što ti imaš s mirom? Okreni se i za mnom.”

20 I javi stražar: “Glasnik je došao sve do njih, ali se ne vraća: a vožnja je kao vožnja Jehua, sina Nimšijeva; jer vozi žestoko.”

21 I reče Joram: “Upregnite.” I upregnuše mu kola. Tada iziđoše izraelski kralj Joram i judejski kralj Ahazija, svaki u svojim kolima, te pođoše prema Jehuu i sretoše ga na polju Nabota Jizreelca.

22 Kada Joram ugleda Jehua, reče: “Je li mir, Jehu?” On odgovori: “Kakav mir dokle god je toliko bludništava tvoje majke Izebele i njezinih čaranja?”

23 I okrene Joram ruke te stade bježati; i reče Ahaziji: “Izdaja, Ahazija.”

24 A Jehu svom snagom nape lûk, i pogodi Jehorama među plećke tako da mu je strijela izišla kod srca i on se sruši u svoja kola.

25 Tada Jehu reče Bidkaru, svome zapovjedniku: “Podigni ga i baci ga na onaj dio polja Nabota Jizreelca; jer sjeti se kako je GOSPODIN, kada smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom, stavio to breme na nj:

26 ‘Vidio sam jučer krv Nabotovu i krv njegovih sinova’, govori GOSPODIN; ‘i uzvratit ću ti na tome dijelu polja’, govori GOSPODIN. Uzmi ga, dakle, i baci na taj dio polja, prema riječi GOSPODINOVOJ.”

27 Kada to vidje judejski kralj Ahazija, pobježe on kroz kuću u vrtu. A Jehu pođe za njim, rekavši: “Udrite i njega u kolima.” I učiniše tako kod uspona za Gur, koji je kod Jibleama. I umaknu on u Megido te umrije ondje.

28 I preniješe ga njegove sluge kolima do Jeruzalema; i pokopaše ga u njegovu grobnicu, kod njegovih otaca u Davidovu gradu.

29 A jedanaeste godine Jorama, Ahabova sina, nad Judom zavlada Ahazija.

30 Kada je Jehu stigao u Jizreel, Izebela doču za to. Namazavši lice, uresi si ona glavu te gledaše kod prozora.

31 Kako je Jehu ulazio na vrata, ona reče: “Ima li mira Zimriju, koji je ubio svoga gospodara?”

32 I digne on svoje lice prema prozoru i reče: “Tko je na mojoj strani? Tko?” I pogledaše prema njemu dvojica ili trojica eunuha.

33 On reče: “Bacite je dolje.” I baciše je. Njezina krv poprska zid i konje te je on zgazi nogama.

34 Kada je ušao najede se i napije; i reče: “Idite pogledati onu prokletnicu i pokopajte je, jer je kraljevska kći.”

35 I odoše je pokopati; ali ne nađoše ništa od nje, osim lubanje, stopala i dlanove njezinih ruku.

36 Stoga se vratiše i javiše mu to. A on reče: “To je riječ GOSPODINOVA, koju je on izrekao po svome sluzi Iliji Tišbijcu, rekavši: ‘U polju jizreelskome psi će žderati tijelo Izebelino;

37 i truplo će Izebelino biti kao gnoj na polju u tome dijelu Jizreela, tako da se neće moći reći: Ovo je Izebela.’ ”

10

1 A imaše Ahab sedamdeset sinova u Samariji. I napisa Jehu pisma i posla ih u Samariju jizreelskim upraviteljima, starješinama i onima koji su odgajali Ahabovu djecu, rekavši:

2 “Sada, čim vam stigne ovo pismo, budući da su kod vas sinovi vašega gospodara, a kod vas su i kola i konji, i utvrđeni grad, i oružje,

3 ogledajte se za najboljim i najdoličnijim od sinova svoga gospodara, postavite ga na prijestolje njegova oca i borite se za dom svoga gospodara.”

4 Ali oni se silno uplašiše, i rekoše: “Evo, dva kralja nisu mogla opstati pred njim: kako ćemo onda mi opstati?”

5 I onaj koji bijaše nad dvorom i onaj koji bijaše nad gradom, i starješine i skrbnici, poručiše Jehuu: “Mi smo tvoje sluge, i učinit ćemo sve što nam ti naložiš; nećemo nikoga postavljati za kralja: učini ti ono što je dobro u tvojim očima.”

6 Tada im on po drugi put napisa pismo, rekavši: “Ako ste moji i ako ćete slušati moj glas, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i dođite sutra u ovo doba k meni u Jizreel.” A kraljevi sinovi, njih sedamdesetorica, bijahu kod gradskih velikaša koji su ih odgajali.

7 Kada im je stiglo spomenuto pismo, uzeše oni kraljeve sinove i pobiše njih sedamdesetoricu, staviše njihove glave u košare i poslaše mu ih u Jizreel.

8 I dođe glasnik i javi mu: “Donijeli su glave kraljevih sinova.” I reče on: “Stavite ih na dvije hrpe kod ulaznih vrata do jutra.”

9 A ujutro on iziđe te stade i reče svemu narodu: “Vi ste pravedni; evo, ja sam skovao zavjeru protiv svoga gospodara i ubio ga: ali tko je pobio sve ove?

10 Znajte sada da neće pasti na zemlju ništa od riječi GOSPODINOVE, koju je GOSPODIN izrekao u pogledu Ahabova doma: jer je GOSPODIN učinio ono što je rekao po svome sluzi Iliji.”

11 I tako pobi Jehu sve one koji su u Jizreelu preostali od Ahabova doma, i sve njegove velikaše, i sve njegove srodnike, i njegove svećenike, sve dok mu ne preosta nitko.

12 I ustade on i ode; i dođe u Samariju. A kada je bio na putu kod kolibe za striženje ovaca,

13 susretne Jehu braću judejskoga kralja Ahazije; i upita ih: “Tko ste vi?” Oni odgovoriše: “Mi smo Ahazijina braća; idemo dolje pozdraviti kraljevu djecu i djecu kraljičinu.”

14 I reče on: “Uhvatite ih žive.” I pohvataše ih žive te ih poklaše kraj jame kod kolibe za striženje, njih četrdeset i dvojicu; nije ostavio ni jednoga od njih.

15 Kada je otišao odande, naiđe on na Jehonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio u susret. On ga pozdravi i reče mu: “Je li tvoje srce iskreno kao što je moje srce prema tvojemu?” Jonadab mu odgovori: “Jest.” “Ako je tako, daj mi ruku.” I dade mu ovaj ruku; i uze ga on k sebi u kola.

16 I reče mu: “Dođi sa mnom i vidi moju revnost za GOSPODINA.” I tako ga poveze na svojim kolima.

17 A kada je došao u Samariju, stade ubijati sve koji su u Samariji preostali Ahabu; sve dok ih nije uništio, po riječi koju je GOSPODIN izrekao po Iliji.

18 I okupi Jehu sav narod, i reče im: “Ahab je Baalu služio malo, a Jehu će mu služiti mnogo.

19 Pozovite mi, stoga, sve Baalove proroke, sve njegove sluge, i sve njegove svećenike; neka ni jedan ne izostane, jer imam za prinijeti veliku žrtvu Baalu: tko god izostane, neće ostati na životu.” Ali je to Jehu učinio u lukavstvu, s namjerom da uništi Baalove štovatelje.

20 I reče Jehu: “Proglasite svečani zbor za Baala.” I oni proglasiše.

21 I razglasi to Jehu po svemu Izraelu: i dođoše svi Baalovi štovatelji, tako da ne bijaše ni jednoga tko bi izostao. I dođoše u Baalov dom; i ispuni se Baalov dom od jednoga do drugoga kraja.

22 I reče on onome koji bijaše nad opravom: “Iznesi oprave svim Baalovim štovateljima.” I iznije im on oprave.

23 I ode Jehu, i Jehonadab, sin Rekabov, u Baalov dom, i reče Baalovim štovateljima: “Pretražite i vidite da ne bi s vama bio koji od GOSPODINOVIH slugu, nego samo Baalovi štovatelji.”

24 A kada su pošli prinijeti žrtve i paljenice, Jehu postavi izvana osamdeset ljudi, i reče: “Ako ijedan od ovih ljudi koje sam doveo u vaše ruke pobjegne, onaj tko ga pusti, svojim će životom platiti za njegov život.”

25 Čim je završio s prinošenjem paljenice, Jehu reče straži i zapovjednicima: “Uđite i pobijte ih; neka nitko ne iziđe.” I pobiše ih oštricom mača; i izbaciše ih straža i zapovjednici te odoše do grada Baalova doma.

26 I izniješe likove iz Baalova doma i spališe ih.

27 I polomiše Baalov kip i porušiše Baalov dom te načiniše od njega nužnik do ovoga dana.

28 Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela.

29 Ali od grijehâ Nebatova sina Jeroboama, koji je naveo Izraela na grijeh, Jehu nije odstupio, to jest od zlatnih telaca koji bijahu u Betelu i u Danu.

30 I reče GOSPODIN Jehuu: “Zato što si dobro učinio izvršivši ono što je ispravno u mojim očima, i što si učinio domu Ahabovu prema svemu što je bilo u mome srcu, tvoja djeca će do četvrtoga naraštaja sjediti na Izraelovu prijestolju.

31 Ali Jehu nije pazio na to da svim svojim srcem hodi u zakonu GOSPODINA, Boga Izraelova: jer nije odstupio od grijehâ Jeroboama, koji je naveo Izraela da griješi.

32 U one dane je GOSPODIN počeo krnjiti Izraela; i tukao ih je Hazael na svim izraelskim područjima:

33 od Jordana prema istoku, svu zemlju Gilead, i Gadovce, i Rubenovce, i Manašeovce, od Aroera, koji je kod rijeke Arnon, i Gilead i Bašan.

34 A ostala djela Jehuova, i sve što je učinio, i sva njegova moć, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

35 I usnu Jehu sa svojim ocima, i pokopaše ga u Samariji. A namjesto njega zavlada njegov sin Jehoahaz.

36 Vrijeme koje je Jehu u Samariji vladao nad Izraelom bijaše dvadeset i osam godina.

11

1 Kada je Ahazijina majka Atalija vidjela da joj je sin mrtav, ustade ona te uništi sve kraljevsko sjeme.

2 Ali Jehošeba, kći kralja Jorama, sestra Ahazijina, uze Ahazijina sina Joaša i ukrade ga između kraljevih sinova koje su ubijali; i sakriše ga pred Atalijom u ložnicu, njega i njegovu dojilju, tako da on nije bio ubijen.

3 I bijaše on s njom skriven u Domu GOSPODINOVU šest godina. A Atalija je vladala zemljom.

4 I posla sedme godine Jehojada po stotnike da ih se dovede zajedno sa zapovjednicima i stražom te ih uvede k njemu u Dom GOSPODINOV; i sklopi on s njima savez i zakle ih u Domu GOSPODINOVU te im pokaza kraljeva sina.

5 I zapovjedi im, rekavši: “Evo što ćete učiniti: Trećina od vas koji ulazite subotom neka čuva stražu kod kraljeva doma,

6 druga trećina neka bude kod Surskih vrata, a treća trećina kod vrata iza straže: tako ćete čuvati stražu nad Domom, da ne padne.

7 A dva odreda od svih vas koji ulazite subotom neka čuvaju stražu u Domu GOSPODINOVU oko kralja.

8 I okružite kralja, svaki s oružjem u ruci; i neka onaj tko dođe do vaših redova bude pogubljen: i budite s kraljem kada izlazi i kada ulazi.”

9 I postupiše stotnici prema svemu što im je zapovjedio svećenik Jehojada: svaki od njih uze svoje ljude koji su u subotu trebali ući, zajedno s onima koji su u subotu izlazili, i dođoše k svećeniku Jehojadi.

10 I dade svećenik stotnicima koplja i štitove kralja Davida što bijahu u Domu GOSPODINOVU.

11 I stade straža, svaki sa svojim oružjem u ruci, uokolo kralja, od desnoga ugla hrama do lijevoga ugla hrama, duž žrtvenika i hrama.

12 I izvede on kraljeva sina, stavi mu krunu i preda mu Svjedočanstvo: i postaviše ga za kralja i pomazaše ga. I pljeskahu govoreći: “Živio kralj.”

13 Kada je Atalija čula viku straže i naroda, dođe ona k narodu u GOSPODINOV hram.

14 A kada pogleda, gle, kralj stoji kod stupa, kao što to bijaše običaj, i do kralja knezovi i trubljači; a sav se narod zemlje raduje i trubi u trublje: tada Atalija razdera svoje haljine i povika: “Izdaja! Izdaja!”

15 No svećenik Jehojada zapovjedi stotnicima, zapovjednicima vojske, rekavši im: “Izvedite je iz redova, a onoga tko pođe za njom ubijte mačem.” Još reče svećenik: “Neka je se ne ubija u Domu GOSPODINOVU.”

16 I staviše ruke na nju; i pođe ona putem kojim konji ulaze u kraljev dvor: ondje bî pogubljena.

17 I sklopi Jehojada savez između GOSPODINA i kralja i naroda, da budu GOSPODINOV narod, kao i između kralja i naroda.

18 I ode sav narod zemlje u Baalov dom i razruši ga; njegove žrtvenike i likove porazbijaše u komade, a pred žrtvenicima smaknuše Baalova svećenika Matana. I postavi svećenik službenike nad Domom GOSPODINOVIM.

19 I uze on stotnike, i zapovjednike, i stražu, i sav narod zemlje; i izvedoše kralja iz Doma GOSPODINOVA pa kroz Vrata straže dođoše do kraljeva doma. I sjede on na kraljevsko prijestolje.

20 Sav narod zemlje se veselio i grad se smirio: Ataliju su pogubili mačem kod kraljeva doma.

21 Sedam godina je bilo Jehoašu kada je počeo vladati.

12

1 Jehoaš je počeo vladati u Jehuovoj sedmoj godini, i vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Sibija iz Beer-Šebe.

2 Jehoaš je sve svoje dane činio ono što je pravo u GOSPODINOVIM očima, u čemu ga je poučavao svećenik Jehojada.

3 Ali uzvišice nisu uklonjene: narod je i dalje žrtvovao i palio kâd na uzvišicama.

4 I reče Jehoaš svećenicima: “Sav novac od posvećenih darova što se donosi u Dom GOSPODINOV, to jest novac od svakoga tko prođe procjenu, novac na koji je procijenjen svaki čovjek, i sav novac što ga netko od srca donese u Dom GOSPODINOV,

5 neka svećenici uzimaju, svaki od svoga znanca, i neka poprave pukotine na Domu, gdje god se nađe kakva pukotina.”

6 Ali bijaše tako da u dvadeset i trećoj godini kralja Jehoaša svećenici još nisu popravili pukotine na Domu.

7 Tada kralj Jehoaš pozva svećenika Jehojadu i druge svećenike, i reče im: “Zašto ne popravljate pukotine na Domu? Odsada nemojte više primati novac od svojih znanaca, nego ga predajte za pukotine na Domu.”

8 I pristadoše svećenici da više ne primaju novac od naroda i da ne popravljaju pukotine na Domu.

9 No Jehojada uze kovčeg, načini rupu na njegovu poklopcu i položi ga uza žrtvenik, s desne strane kako se ulazi u Dom GOSPODINOV; a svećenici koji su čuvali vrata stavljahu u nj sav novac donesen u Dom GOSPODINOV.

10 Kada bi vidjeli da je u kovčegu mnogo novca, uzlazili bi kraljev bilježnik i veliki svećenik te bi spremili u torbe i prebrojili novac što se našao u GOSPODINOVU Domu

11 Prebrojeni novac davali bi u ruke onima koji su vodili posao, koji su vršili nadzor nad GOSPODINOVIM Domom, a oni bi ga izdavali tesarima i građevinarima koji su radili na GOSPODINOVU Domu,

12 i zidarima, i klesarima, i za kupnju drvene građe i klesana kamena, da se poprave pukotine na Domu GOSPODINOVU, i za sve izdatke potrebne da se popravi Dom.

13 No za Dom GOSPODINOV se nisu izrađivale srebrne zdjele, usekači, plitice, trublje, niti ikakvi predmeti od zlata ili predmeti od srebra, od novca što je donošen u Dom GOSPODINOV,

14 nego su ga davali radnicima i njime popravljali Dom GOSPODINOV.

15 Štoviše, nisu ni pravili obračun s ljudima u čiju ruku su predavali novac koji se davao radnicima, jer su oni postupali pošteno.

16 Novac za prijestup i novac za grijeh nije se unosio u Dom GOSPODINOV: pripadao je svećenicima.

17 Tada sirijski kralj Hazael uzađe i zarati protiv Gata te ga zauze; i upravi Hazael svoje lice da uzađe do Jeruzalema.

18 A judejski kralj Jehoaš uze sve posvećene darove koje su posvetili Jehošafat, i Jehoram, i Ahazija, njegovi oci, judejski kraljevi, kao i ono što je sâm posvetio, i sve zlato što se našlo u riznicama Doma GOSPODINOVA i u kraljevu domu, i posla to sirijskome kralju Hazaelu te se ovaj udalji od Jeruzalema.

19 Ostala djela Joašova, i sve što je on učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

20 I ustadoše njegove sluge i skovaše zavjeru te ubiše Joaša u kući Milo, koja se spušta do Sile.

21 Jozakar, sin Šimatov, i Jehozabad, sin Šomerov, njegove sluge, udariše ga te on umrije. Pokopaše ga s njegovim ocima u Davidovu gradu; a namjesto njega zavlada njegov sin Amasja.

13

1 U dvadeset i trećoj godini Joaša, sina judejskoga kralja Ahazije, Jehoahaz, sin Jehuov zavladao je nad Izraelom u Samariji, i vladao je sedamnaest godina.

2 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima i povodio se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je naveo Izraela da griješi; nije od njih odstupio.

3 I raspali se srdžba GOSPODINOVA protiv Izraela te ih on preda u ruku sirijskoga kralja Hazaela i u ruku Hazaelova sina Ben-Hadada, u sve njihove dane.

4 A Jehoahaz se usrdno molio GOSPODINU i GOSPODIN ga je uslišao: jer je vidio Izraelovu tjeskobu zbog toga što ih je tlačio sirijski kralj.

5 (I dao je GOSPODIN Izraelu spasitelja, tako da su se izvukli iz ruke Sirijaca; i živjela su djeca Izraelova u svojim šatorima, kao i prije.

6 No ipak nisu odstupili od grijehâ doma Jeroboamova, koji je naveo Izraela na grijeh, nego su u njemu hodili; a ostao je i lug u Samariji.)

7 Nije on ostavio Jehoahazu više naroda osim pedeset konjanika, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka: jer ih je sirijski kralj uništio i učinio ih poput praha vršidbom.

8 A ostala djela Jehoahazova, i sve što je on učinio, i njegova moć, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

9 I usnu Jehoahaz sa svojim ocima; i pokopaše ga u Samariji, a namjesto njega zavlada njegov sin Joaš.

10 U trideset i sedmoj godini judejskoga kralja Joaša počeo je Jehoaš, sin Jehoahazov, vladati nad Izraelom u Samariji te je vladao šesnaest godina.

11 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima: nije odstupio od svih grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je naveo Izraela na grijeh, nego je u njima hodio.

12 A ostala djela Joaševa, i sve što je on učinio, i njegova moć kojom se borio protiv judejskoga kralja Amasije, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

13 I usnu Joaš sa svojim ocima, a na njegovo prijestolje zasjedne Jeroboam. Joaš bî pokopan u Samariji uz izraelske kraljeve.

14 Kada se Elizej razbolio od bolesti od koje je i umro, izraelski kralj Joaš siđe k njemu, rasplaka se nad njegovim licem i reče: “Oče moj, oče moj, kola Izraelova i konjanici njegovi.”

15 Reče mu Elizej: “Uzmi lûk i strijele.” I uze on lûk i strijele.

16 I reče on izraelskome kralju: “Stavi svoju ruku na lûk.” I stavi on ruku na lûk, a Elizej stavi svoje ruke na kraljeve ruke.

17 I reče: “Otvori prozor prema istoku.” I otvori on. Tada Elizej reče: “Odapni.” I on odape. A Elizej reče: “Strijela GOSPODINOVA izbavljenja i strijela izbavljenja od Sirije: tući ćeš Sirijce u Afeku, sve dok ih ne dokrajčiš.”

18 I reče: “Uzmi strijele.” Ovaj ih uze. I reče on izraelskome kralju: “Udari po zemlji.” On udari tri puta i prestade.

19 A čovjek Božji se razgnjevi na nj i reče: “Trebao si udariti pet ili šest puta; tada bi tukao Siriju sve dok je ne bi dokrajčio, dok ćeš sada samo tri puta potući Siriju.”

20 I umrije Elizej te ga pokopaše. A početkom godine zemlju napadoše pljačkaške skupine Moabaca.

21 Jednom kada su pokapali nekog čovjeka, gle, opaziše neku skupinu i ubaciše čovjeka u Elizejevu grobnicu: kada čovjek bî spušten i dotaknu Elizejeve kosti, oživje te stade na svoje noge.

22 Ali je Hazael, kralj Sirije, tlačio Izraela sve dane Jehoahazove.

23 No GOSPODIN im je bio milostiv, i sažalio se na njih, i imao je obzira prema njima, zbog svoga saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom, i nije ih uništio, niti ih je odbacio od svoje prisutnosti kao sada.

24 Tako umrije sirijski kralj Hazael, a namjesto njega zavlada njegov sin Ben-Hadad.

25 A Jehoaš, sin Jehoahazov, opet iz ruke Ben-Hadada, Hazaelova sina, uze gradove koje ovaj u ratu bijaše uzeo iz ruke njegova oca Jehoahaza. Tri puta ga je Joaš potukao, i vratio je Izraelove gradove.

14

1 U drugoj godini Joaša, sina izraelskoga kralja Jehoahaza, zavladao je Amasja, sin judejskoga kralja Joaša.

2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kada je počeo vladati, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci ime bijaše Jehoadana iz Jeruzalema.

3 On je činio ono što je pravo u GOSPODINOVIM očima, ali ne kao njegov otac David: sve je činio onako kako je činio i njegov otac Joaš.

4 No on nije uklonio uzvišice: narod je još uvijek žrtvovao i palio kâd na uzvišicama.

5 Čim je utvrdio kraljevstvo u svojoj ruci, pobio je svoje sluge koje su ubile kralja, njegova oca.

6 No djecu tih ubojica nije pobio; prema onome što je zapisano u knjizi Mojsijeva zakona, u kojoj je GOSPODIN zapovjedio, rekavši: “Očeve neka se ne usmrćuje zbog djece, a ni djecu neka se ne usmrćuje zbog očeva: neka se svakoga usmrti zbog njegova vlastita grijeha.”

7 On je potukao Edoma u Slanoj dolini, njih deset tisuća, i ratom zauzeo Selu te je nazvao imenom Joktheel, do ovoga dana.

8 Tada Amasja posla glasnike Jehoašu, sinu Jehoahazovu, sinu Jehuovu, kralju izraelskomu, rekavši: “Dođi da se ogledamo licem u lice.”

9 A Jehoaš, kralj Izraela, poruči Amasji, kralju Jude: “Trn koji bijaše u Libanonu poruči cedru koji bijaše u Libanonu: ‘Daj svoju kćer mome sinu za ženu”, ali prođe divlja zvijer koja bijaše u Libanonu i zgazi taj trn.

10 Potukao si Edom pa te srce tvoje uznijelo: diči se time i ostani kod kuće; jer zašto da se uplećeš u nešto na vlastitu štetu i padneš, i ti i Juda s tobom?”

11 Ali Amasja ne htjede poslušati. Stoga uzađe izraelski kralj Jehoaš te se on i judejski kralj Amasja ogledaše licem u lice kod Bet-Šemeša, koji pripada Judi.

12 Juda je prošao loše pred Izraelom; i pobjegoše svaki k svojim šatorima.

13 A izraelski kralj Jehoaš uhvati u Bet-Šemešu judejskoga kralja Amasju, sina Ahazijina sina Jehoašova, i dođe u Jeruzalem te poruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, četiri stotine lakata.

14 I uze on sve zlato i srebro, i sve posuđe što se našlo u Domu GOSPODINOVU i u riznicama kraljeva doma, te se vrati u Samariju.

15 A ostala djela Jehoaševa koja je učinio, i njegova moć, i kako se borio s judejskim kraljem Amasjom, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

16 I usnu Jehoaš sa svojim ocima; i bî pokopan u Samariji uz izraelske kraljeve, a namjesto njega zavlada njegov sin Jeroboam.

17 Amasja, sin judejskoga kralja Joaša, živio je još petnaest godina nakon smrti Jehoaša, sina izraelskoga kralja Jehoahaza.

18 A ostala djela Amasjina, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

19 Protiv njega skovaše urotu u Jeruzalemu pa je pobjegao u Lakiš; ali poslaše nekoga za njim u Lakiš te ga ondje ubiše.

20 I dopremiše ga na konjima te je pokopan u Jeruzalemu sa svojim ocima u Davidovu gradu.

21 A sav judejski narod uze Azarju, kome bijaše šesnaest godina, i postavi ga za kralja namjesto njegova oca Amasje.

22 On je sagradio Elat i vratio ga Judi, nakon što je kralj usnuo sa svojim ocima.

23 U petnaestoj godini Amasje, sina judejskoga kralja Joaša, zavladao je u Samariji Jeroboam, sin izraelskoga kralja Joaša, i vladao četrdeset i jednu godinu.

24 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima: nije odstupio od svih grijeha Jeroboama, Nebatova sina, koji je naveo Izraela na grijeh.

25 On je vratio natrag izraelsko područje od ulaza u Hamat do mora u ravnici, prema riječi GOSPODINA, Boga Izraelova, koju je on izrekao rukom svoga sluge Jone, sina Amitajeva, proroka, koji bijaše iz Gat-Hefera.

26 Jer je GOSPODIN vidio Izraelovu nevolju, da je nadasve gorka: jer ne bijaše ni zatvorenoga, ni preostaloga, niti ikojega pomoćnika Izraelu.

27 A GOSPODIN nije rekao da će izbrisati ime Izraelovo ispod neba, nego ih je spasio rukom Jeroboama, sina Joaševa.

28 A ostala djela Jeroboamova, i sve što je on učinio, i njegova moć, kako je ratovao, i kako je Izraelu vratio natrag Damask, i Hamat, koji pripada Judi, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

29 I usnu Jeroboam sa svojim ocima, to jest kraljevima Izraela, a namjesto njega zavlada njegov sin Zaharija.

15

1 U dvadeset i sedmoj godini izraelskoga kralja Jeroboama zavlada Azarja, sin judejskoga kralja Amasje.

2 Šesnaest mu je godina bilo kad je počeo vladati, i vladao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Jekolija iz Jeruzalema.

3 On je činio ono što je pravo u GOSPODINOVIM očima, prema svemu što je činio njegov otac Amasja,

4 osim što nisu bile uklonjene uzvišice: narod je još uvijek žrtvovao i palio kâd na uzvišicama.

5 I udari GOSPODIN kralja, tako da je bio gubav sve do dana svoje smrti te je stanovao u odvojenoj kući. Kraljev sin Jotam bio je nad dvorom i sudio narodu zemlje.

6 A ostala djela Azarjina, i sve što je on učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

7 Tako Azarja usnu sa svojim ocima; i pokopaše ga kod njegovih otaca u Davidovu gradu, a namjesto njega zavlada njegov sin Jotam.

8 U trideset i osmoj godini judejskoga kralja Azarje, nad Izraelom u Samariji na šest mjeseci zavlada Zaharija, sin Jeroboamov.

9 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima, kao što su činili njegovi oci: nije odstupio od grijehâ Jeroboama, sina Nebatova, koji je naveo Izraela da griješi.

10 I urotio se protiv njega Šalum, sin Jabešov, i udario ga pred narodom i usmrtio te zavladao namjesto njega.

11 Ostala djela Zaharijina, eno, zapisana su u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

12 Ovo bijaše riječ GOSPODINOVA koju je on kazao Jehuu, rekavši mu: “Tvoji će sinovi sjediti na prijestolju Izraelovu do četvrtoga naraštaja.” Tako se i zbilo.

13 Šalum, sin Jabešov, počeo je vladati u trideset i devetoj godini judejskoga kralja Uzije, i vladao je punih mjesec dana u Samariji.

14 Jer je Menahem, sin Gadijev, uzašao iz Tirse, došao u Samariju, udario Šaluma, sina Jabešova u Samariji, i usmrtio ga te zavladao namjesto njega.

15 Ostala djela Šalumova, i urota koju je skovao, eno, zapisana su u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

16 Tada Menahem potuče Tifsah, i sve koji bijahu u njemu, i njegovo područje od Tirse, zbog toga što mu nisu otvorili: zbog toga ga je potukao; i rasporio je u njemu sve trudnice.

17 U trideset i devetoj godini judejskoga kralja Azarje počeo je Menahem, sin Gadijev, vladati nad Izraelom, i vladao je deset godina u Samariji.

18 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima: u sve svoje dane nije odstupio od grijehâ Jeroboama, sina Nebatova, koji je naveo Izraela da griješi.

19 Kada je Pul, kralj Asirije, došao protiv zemlje, Menahem je Pulu dao tisuću talenata srebra da njegova ruka bude s njim i učvrsti kraljevstvo u njegovoj ruci.

20 Menahem je taj novac iznudio od Izraela, to jest od svih imućnih velikaša, po pedeset šekela srebra od svakoga, da ga dade asirskome kralju. Tako se asirski kralj vratio natrag i nije ostao ondje u zemlji.

21 Ostala djela Menahemova, i sve što je on učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

22 I usnu Menahem sa svojim ocima, a namjesto njega zavlada njegov sin Pekahjah.

23 U pedesetoj godini judejskoga kralja Azarje nad Izraelom je u Samariji počeo vladati Pekahjah, sin Menahemov, i vladao je dvije godine.

24 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima: nije odstupio od grijehâ Jeroboama, sina Nebatova, koji je naveo Izraela da griješi.

25 Ali se Pekah, sin Remalijin, njegov zapovjednik, urotio protiv njega i udario ga u Samariji, u kuli kraljeva doma, s Argobom i Arjehom, i s pedesetoricom Gileađana: ubio ga je i zavladao namjesto njega.

26 Ostala djela Pekahjahova, i sve što je on učinio, eno, zapisana su u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

27 U pedeset i drugoj godini judejskoga kralja Azarje, nad Izraelom je u Samarji počeo vladati Remalija, i vladao je dvadeset godina.

28 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima: nije odstupio od grijehâ Jeroboama, sina Nebatova, koji je naveo Izraela da griješi.

29 U dane izraelskoga kralja Pekaha došao je Tiglat-Pileser, kralj Asirije, i zauzeo Ijon, i Abel-Bet-Maaku, i Janoah, i Kedeš, i Hasor, i Gilead, i Galileju, i svu zemlju Naftalijevu, i odveo stanovništvo u sužanjstvo u Asiriju.

30 Hošea, sin Elahov, skovao je urotu protiv Pekaha, sina Remalijina, udario ga i ubio te zavladao namjesto njega u dvadesetoj godini Jotama, sina Uzijina.

31 Ostala djela Pekahova, i sve što je on učinio, eno, zapisana su u knjizi Ljetopisâ izraelskih kraljeva.

32 U drugoj godini izraelskoga kralja Pekaha, sina Remalijina, počeo je vladati Jotam, sin judejskoga kralja Uzije.

33 Kada je počeo vladati bio je star dvadeset i pet godina, i vladao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Jeruša, kći Sadokova.

34 On je činio ono što je pravo u GOSPODINOVIM očima: u svemu je postupao prema onome što je činio njegov otac Uzija.

35 No uzvišice nisu bile uklonjene: narod je još uvijek žrtvovao i palio kâd na uzvišicama. On je sagradio Visoka vrata na Domu GOSPODINOVU.

36 Ostala djela Jotamova, i sve što je on učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

37 U one dane počeo je GOSPODIN protiv Jude slati sirijskoga kralja Resina i Remalijina sina Pekaha.

38 I usnu Jotam sa svojim ocima; i bî pokopan kod svojih otaca u Davidovu gradu, a namjesto njega zavlada njegov sin Ahaz.

16

1 U sedamnaestoj godini Pekaha, sina Remalijina, počeo je vladati Ahaz, sin judejskoga kralja Jotama.

2 Dvadeset godina bilo je Ahazu kad je počeo vladati, i vladao je šesnaest godina u Jeruzalemu; ali on nije činio ono što je pravo u očima GOSPODINA, Boga njegova, kao njegov otac David.

3 Hodio je putem izraelskih kraljeva, štoviše, proveo je svoga sina kroz oganj, u skladu s gadostima poganâ, koje je GOSPODIN izagnao pred djecom Izraelovom.

4 Žrtvovao je i palio kâd na uzvišicama, i na brežuljcima, i pod svakim zelenim drvetom.

5 Tada su Resin, kralj Sirije, i Pekah, sin Remalijin, uzašli do Jeruzalema ratovati; i opsjeli su Ahaza, ali ga nisu mogli svladati.

6 U to doba je sirijski kralj Resin vratio Elat Siriji i istjerao Židove iz Elata: u Elat su došli Sirijci i nastanili se ondje do ovoga dana.

7 Tako Ahaz posla glasnike asirskome kralju Tiglat-Pileseru, rekavši: “Ja sam tvoj sluga i tvoj sin: uzađi i spasi me iz ruke sirijskoga kralja i iz ruke izraelskoga kralja, koji su se digli protiv mene.”

8 I uze Ahaz srebro i zlato što se našlo u Domu GOSPODINOVU i u riznicama kraljeva doma i posla to na dar kralju Asirije.

9 I posluša ga asirski kralj; jer asirski kralj uzađe protiv Damaska i zauze ga te odvede narod iz njega u sužanjstvo u Kir i pogubi Resina.

10 Tada ode kralj Ahaz do Damaska sresti se s asirskim kraljem Tiglat-Pileserom te vidje jedan žrtvenik koji bijaše u Damasku. I posla kralj Ahaz svećeniku Uriji opis toga žrtvenika, i njegov nacrt, u skladu s njegovom cjelokupnom izvedbom.

11 I sagradi svećenik Urija žrtvenik prema svim uputama što ih je kralj Ahaz poslao iz Damaska: tako ga svećenik Urija načini prije negoli se kralj Ahaz vratio iz Damaska.

12 A kada je kralj došao iz Damaska, pogleda kralj žrtvenik; i pristupi kralj k žrtveniku te stade prinositi na njemu.

13 Spalio je svoju paljenicu i svoj jestivi prinos, i izlio je svoju ljevanicu i poškropio po žrtveniku krv svojih pomirbenih prinosa.

14 A mjedeni žrtvenik, koji bijaše pred GOSPODINOM, odvukao je od pročelja Doma, između toga žrtvenika i Doma GOSPODINOVA, i stavio ga sa sjeverne strane žrtveniku.

15 I zapovjedi kralj Ahaz svećeniku Uriji, rekavši mu: “Na velikom žrtveniku spaljuj jutarnju paljenicu i večernji jestivi prinos, i kraljevu paljenicu i njegov jestivi prinos, i paljenicu svega naroda zemlje i njihov jestivi prinos i njihove ljevanice; i škropi po njemu sa svom krvlju od paljenice, i sa svom krvlju od klanice, a mjedeni žrtvenik će biti za mene da njime tražim savjet.”

16 Tako svećenik Urija učini u skladu sa svime što mu je zapovjedio kralj Ahaz.

17 I isjekao je kralj Ahaz okvire s podnožjâ te uklonio umivaonik s njih; i skinuo je more s mjedenih volova koji bijahu pod njim i stavio ga na kameni pločnik.

18 I krov za šabat što su ga izgradili u Domu, i kraljev ulaz izvana, uklonio je od Doma GOSPODINOVA zbog asirskoga kralja.

19 A ostala djela Ahazova koja je učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

20 I usnu Ahaz sa svojim ocima; i bî pokopan kod svojih otaca u Davidovu gradu, a namjesto njega zavlada njegov sin Hezekija.

17

1 U dvanaestoj godini judejskoga kralja Ahaza počeo je Hošea, sin Elahov, vladati u Samariji devet godina nad Izraelom.

2 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima, ali ne kao izraelski kraljevi koji bijahu prije njega.

3 Protiv njega je uzašao Šalmaneser, kralj Asirije: i postao je Hošea njegovim slugom i davao mu darove.

4 No asirski kralj je otkrio da Hošea sprema urotu, jer bijaše poslao glasnike Sou, kralju Egipta, i nije donio dar kralju Asirije kao što je činio iz godine u godinu. Stoga ga asirski kralj zatvori i okova ga u tamnici.

5 Tada asirski kralj prođe svom zemljom; i uzađe do Samarije te ju je opsjedao tri godine.

6 U Hošeinoj devetoj godini, asirski kralj zauze Samariju te odvede Izraela u Asiriju; i naseli ih u Helahu i u Haboru kraj rijeke Gozan i u gradovima Medejaca.

7 Bilo je to zato što su djeca Izraelova sagriješila protiv GOSPODINA, Boga svojega, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod ruke faraona, kralja egipatskoga, i bojala se drugih bogova

8 i hodila po propisima poganâ, koje je GOSPODIN protjerao pred djecom Izraelovom, i izraelskih kraljeva, koje su oni sačinili.

9 Djeca Izraelova su potajno činila ono što nije bilo ispravno prema GOSPODINU, njihovu Bogu, i posagradila si uzvišice u svim svojim gradovima, od stražarskih kula do utvrđenih gradova.

10 I podigli su si kipove i lugove na svakom visokom brdu i pod svakim zelenim drvetom.

11 Ondje su, na svim uzvišicama, palili kâd kao i pogani koje je GOSPODIN protjerao ispred njih te činili zla djela izazivajući GOSPODINA na srdžbu;

12 jer su služili idolima, za koje im je GOSPODIN bio rekao: “Nemojte to činiti.”

13 Ipak je GOSPODIN svjedočio protiv Izraela, i protiv Jude, putem svih proroka i putem svih vidjelaca, govoreći: “Odvratite se od svojih zlih putova i držite moje zapovijedi i moja pravila, prema svemu Zakonu koji sam zapovjedio vašim ocima i koji sam vam poslao po svojim slugama, prorocima.”

14 No oni ne poslušaše, nego otvrdnuše svoje vratove poput vrata svojih otaca, koji nisu vjerovali u GOSPODINA, Boga svojega.

15 I odbaciše njegove propise, i njegov savez što ga je on sklopio s njihovim ocima, i njegova svjedočanstva kojima je svjedočio protiv njih; slijedili su ispraznost i postali su isprazni, i išli su za poganima koji bijahu oko njih, u pogledu kojih im je GOSPODIN naredio da ne čine kao oni.

16 I napustili su sve zapovijedi GOSPODINA, Boga svojega, i načinili si lijevane likove, to jest dva teleta, i načinili su lug, i klanjali su se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu.

17 I provodili su svoje sinove i svoje kćeri kroz oganj, i bavili se vračanjem i čaranjem, i prodali se da čine zlo u GOSPODINOVIM očima, da ga izazivaju na srdžbu.

18 Stoga se GOSPODIN silno rasrdio na Izraela, i uklonio ih od svoga pogleda: nije ostao nitko osim Judina plemena.

19 Ali ni Juda nije držao zapovijedi GOSPODINA, Boga svojega, nego je hodio po Izraelovim pravilima, koje su oni načinili.

20 I odbacio je GOSPODIN sve sjeme Izraelovo, i unesrećio ih i predao ih u ruke pljačkašima, sve dok ih nije odbacio od svoga pogleda.

21 Jer je otrgnuo Izraela od doma Davidova; a oni su kraljem učinili Jeroboama, sina Nebatova: Jeroboam pak je odvratio Izraela od toga da slijedi GOSPODINA i naveo ih da sagriješe velikim grijehom.

22 Jer su djeca Izraelova hodila u svim grijesima koje je činio Jeroboam; nisu se odvraćala od njih,

23 sve dok GOSPODIN nije odbacio Izraela od svoga pogleda, kao što je bio rekao po svim svojim slugama, prorocima. Tako su Izraelci odvedeni iz svoje zemlje u Asiriju, gdje su do ovoga dana.

24 Asirski kralj je doveo ljude iz Babilona, i iz Kute, i iz Ave, i iz Hamata, i iz Sefarvajima, i naselio ih u samarijskim gradovima namjesto djece Izraelove: oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u njezinim gradovima.

25 Na početku njihova prebivanja ondje nisu se bojali GOSPODINA. Zato je GOSPODIN među njih poslao lavove, koji su pobili neke od njih.

26 Stoga oni rekoše asirskome kralju: “Narodi koje si preselio i smjestio u gradovima Samarije ne znaju način štovanja Boga te zemlje. Zato je on poslao lavove među njih, i evo, oni ih ubijaju, zato što ne znaju način štovanja Boga te zemlje.”

27 Tada asirski kralj zapovjedi, rekavši: “Odvedite onamo jednog od svećenika koje ste doveli odande; i neka odu i nastane se ondje, i neka ih on poučava načinu štovanja Boga te zemlje.”

28 Tada jedan od svećenika koje su bili odveli iz Samarije dođe i nastani se u Betelu te ih pouči kako da se boje GOSPODINA.

29 No svaki je narod načinio vlastite bogove i postavio ih u hramove na uzvišicama koje bijahu načinili Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima su prebivali.

30 Oni iz Babilona načinili su Sukot-Benota, oni iz Kuta načinili su Nergala, oni iz Hamata načinili su Ašimu,

31 Avijci su načinili Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci su spaljivali svoju djecu u ognju Adrameleku i Anameleku, bogovima Sefarvajima.

32 Tako su se bojali GOSPODINA i postavili si one najniže među sobom za svećenike uzvišicâ, koji su za njih prinosili žrtve u hramovima uzvišicâ.

33 Bojali su se GOSPODINA i služili su svojim bogovima na način narodâ koje su odveli odande.

34 Sve do danas oni postupaju po ranijim običajima: ne boje se GOSPODINA i ne postupaju po propisima, ili po odredbama, ili po zakonu i zapovijedi koju je GOSPODIN zapovjedio djeci Jakova, koga je nazvao Izraelom;

35 s kojima je GOSPODIN sklopio savez i naložio im, rekavši: “Nemojte se bojati drugih bogova, niti im se klanjati, niti im služiti, niti im prinositi žrtve,

36 nego GOSPODINA, koji vas je izveo iz zemlje egipatske velikom snagom i ispruženom mišicom; njega se bojte, njemu se klanjajte i njemu prinosite žrtve.

37 I propise, i odredbe, i zakon, i zapovijed, koje je on za vas napisao, obdržavajte dovijeka; i nemojte se bojati drugih bogova.

38 I nemojte zaboraviti savez koji sam sklopio s vama i nemojte se bojati drugih bogova.

39 Nego, bojte se GOSPODINA, Boga svojega, i on će vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja.”

40 No oni nisu poslušali, nego su postupali po svojem prijašnjem običaju.

41 Tako su se ti narodi bojali GOSPODINA i služili svojim rezanim likovima, i njihova djeca i djeca njihove djece: kako su činili njihovi oci, tako čine oni do ovoga dana.

18

1 U trećoj godini Hošee, sina izraelskoga kralja Elaha, počeo je vladati Hezekija, sin judejskoga kralja Ahaza.

2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kada je počeo vladati, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Abi, kći Zaharijina.

3 On je činio ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima, prema svemu što je činio njegov otac David.

4 On je uklonio uzvišice, i porazbijao likove, i posjekao lugove, i u komade razbio mjedenu zmiju koju je bio načinio Mojsije, jer su joj djeca Izraelova sve do tih dana palila kâd, i nazvao je Nehuštan.

5 On se uzdao u GOSPODINA, Boga Izraelova; tako da poslije njega među svim judejskim kraljevima nije bilo nikoga poput njega, niti je ikoji bio prije njega.

6 Jer je on prianjao uz GOSPODINA i nije odstupao od toga da ga slijedi, nego je držao njegove zapovijedi, koje je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

7 I bijaše GOSPODIN s njim; i napredovao je kamo god bi pošao: on se pobunio protiv kralja Asirije i nije mu služio.

8 On je potukao Filistejce sve do Gaze i do njezinih međa, od stražarske kule do utvrđena grada.

9 U četvrtoj godini kralja Hezekije, a to je bila sedma godina izraelskoga kralja Hošee, sina Elahova, asirski kralj Šalmaneser uzašao je protiv Samarije i opkolio je.

10 Nakon tri godine je zauzeše, to jest u šestoj godini Hezekijinoj, a to je deveta godina izraelskoga kralja Hošee, Samarija je zauzeta.

11 Asirski kralj je odveo Izraela u Asiriju, i smjestio ih u Halahu i Haboru kraj rijeke Gozan i u gradovima Medejaca:

12 zato što se nisu pokoravali glasu GOSPODINA, Boga svojega, nego su prekršili njegov savez i sve što je zapovjedio Mojsije, sluga GOSPODINOV, i nisu to slušali ni izvršavali.

13 U četrnaestoj godini kralja Hezekije uzašao je asirski kralj Sanherib protiv svih utvrđenih judejskih gradova i zauzeo ih.

14 A judejski kralj Hezekija poruči asirskome kralju u Lakiš: “Pogriješio sam; odvrati se od mene: snosit ću sve što mi nametneš.” I odredi asirski kralj judejskome kralju Hezekiji tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata.

15 I dade mu Hezekija sve srebro što se našlo u GOSPODINOVU Domu i u riznicama kraljeva doma.

16 U to vrijeme je Hezekija izrezao zlato s vrata GOSPODINOVA hrama i sa stupova koje je judejski kralj Hezekija bio presvukao, i dao je to asirskome kralju.

17 I posla asirski kralj iz Lakiša kralju Hezekiji Tartana i Rab-Sarisa i Rabšaka s golemom vojskom protiv Jeruzalema. I uzađoše oni te dođoše do Jeruzalema. Kada su uzašli, dođoše i zaustaviše se kod odvoda Gornjega jezera, koji je na cesti Valjareva polja.

18 Kada su zazvali kralja, iziđoše k njima Elijakim, sin Hilkijin, koji bijaše nad dvorom, i pisar Šebna, i Joah, sin bilježnika Asafa.

19 I reče im Rabšak: “Recite sada Hezekiji: ‘Ovako veli veliki kralj, kralj Asirije: Kakvo je to pouzdanje u koje se pouzdaješ?

20 Ti kažeš, no to su samo isprazne riječi: Imam savjeta i snage za rat. No u koga se to pouzdaješ da se buniš protiv mene?

21 Sada se, gle, oslanjaš na štap od te stučene trske, to jest na Egipat, koja će se onome tko se na nju osloni zabiti u ruku i probosti je. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se oslanjaju na njega.’

22 A ako mi kažete: ‘Mi se pouzdajemo u GOSPODINA, Boga svojega’; nije li on taj čije je uzvišice i čije je žrtvenike Hezekija uklonio te Judi i Jeruzalemu rekao: ‘Klanjajte se samo pred ovim žrtvenikom u Jeruzalemu’?

23 Stoga sada, molim te, daj jamstva mome gospodaru, asirskome kralju, i dat ću ti dvije tisuće konja ako ti, sa svoje strane, možeš postaviti jahače na njih.

24 Kako ćeš onda odvratiti lice jednog jedinog zapovjednika od najmanjih slugu moga gospodara te se pouzdati u Egipat u pogledu kolâ i jahačâ?

25 Zar sam ja bez GOSPODINA uzašao do ovoga mjesta da ga razorim? GOSPODIN mi je rekao: ‘Uzađi protiv te zemlje i uništi je.’ ”

26 Tada Elijakim, sin Hilkijin, i Šebna, i Joah, reče Rabšaku: “Govori, molim te, svojim slugama sirijskim jezikom, jer ga razumijemo; nemoj s nama govoriti židovski u uši naroda koji je na zidinama.”

27 Ali im Rabšak odvrati: “Zar me moj gospodar poslao da ove riječi govorim tvome gospodaru i tebi? Nije li me poslao k ovim ljudima koji sjede na zidinama da zajedno s vama jedu vlastiti izmet i piju vlastitu mokraću?”

28 Tada Rabšak ustade i jakim glasom povika na židovskom jeziku govoreći: “Čujte riječ velikoga kralja, kralja Asirije.

29 Ovako govori kralj: ‘Neka vas Hezekija ne zavarava’, jer vas neće moći izbaviti iz njegove ruke.

30 ‘Nemojte dopustiti da vas Hezekija navodi da se pouzdajete u GOSPODINA govoreći: GOSPODIN će nas svakako izbaviti, ovaj grad neće biti predan u ruku asirskoga kralja.’

31 Nemojte slušati Hezekiju; jer ovako veli kralj asirski: Darom sklopite sporazum sa mnom i iziđite k meni pa tada jedite od svoje loze i od svoje smokve i pijte svaki vode iz svoga zdenca,

32 sve dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša zemlja – u zemlju žita i vina, u zemlju kruha i vinogradâ, u zemlju maslina uljarica i meda – da živite, i ne pomrete. Ne slušajte Hezekiju kada vas uvjerava: ‘GOSPODIN će nas izbaviti.’

33 Je li ikoji od bogova ostalih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke asirskoga kralja?

34 Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvajima, Hene i Ive? Jesu li oni izbavili Samariju iz moje ruke?

35 Koji su to između svih bogova tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi GOSPODIN izbavio Jeruzalem iz moje ruke?”

36 No narod je šutio i nije mu odgovorio ni riječ; jer je kraljeva zapovijed glasila: “Ne odgovaraj mu.”

37 Tada Elijakim, sin Hilkijin, koji bijaše nad dvorom, i pisar Šebna, i Joah, sin bilježnika Asafa, dođoše k Hezekiji razderanih halja i preniješe mu Rabšakove riječi.

19

1 Kada kralj Hezekija to čû, razdera on svoju odjeću, stavi na se kostrijet i ode u Dom GOSPODINOV.

2 I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i pisara Šebnu, i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.

3 Oni mu rekoše: “Ovako veli Hezekija: ‘Ovo je dan nevolje, i ukora, i hule; jer su djeca prispjela do rođenja, a nema snage za roditi.

4 Može biti da je GOSPODIN, Bog tvoj, čuo sve riječi Rabšaka, koga je asirski kralj, njegov gospodar, poslao da pogrđuje živoga Boga, pa će ih GOSPODIN, Bog tvoj, ukoriti za riječi koje je čuo: uznesi, stoga, svoju molitvu za ostatak koji je preostao.”

5 Tako sluge kralja Hezekije dođoše k Izaiji.

6 I reče im Izaija: “Ovako recite svome gospodaru: ‘Ovako govori GOSPODIN: Nemoj se bojati riječi koje si čuo, kojima su me hulile sluge asirskoga kralja.

7 Evo, poslat ću na nj udar, on će čuti glasine i vratiti se u svoju zemlju; i učinit ću da padne od mača u vlastitoj zemlji.”

8 I tako se Rabšak vrati te nađe asirskoga kralja gdje ratuje protiv Libne; jer je bio čuo da je on otišao iz Lakiša.

9 A kada je ovaj čuo glas o etiopskome kralju Tirhaku: “Eno, izišao je boriti se protiv tebe”, posla on glasnike Hezekiji, rekavši:

10 “Ovako ćete reći judejskome kralju Hezekiji: ‘Neka te ne vara tvoj Bog, u kojega se pouzdaješ govoreći: Jeruzalem neće biti izručen u ruku asirskoga kralja.

11 Evo, čuo si što su kraljevi Asirije učinili svim zemljama, potpuno ih uništivši. Zar ćeš se ti izbaviti?

12 Jesu li bogovi tih naroda izbavili one koje su zatrli moji oci: Gozan, i Haran, i Resef, i djecu Edena koja su bila u Telasaru?

13 Gdje je kralj Hamata, i kralj Arpada, i kralj grada Sefarvajima, Hene, i Ive?”

14 I primi Hezekija pismo iz ruke glasnikove i pročita ga. Potom uzađe Hezekija u Dom GOSPODINOV i razmota ga pred GOSPODINOM.

15 I pomoli se Hezekija pred GOSPODINOM i reče: “GOSPODINE, Bože Izraelov, koji prebivaš među kerubima, ti si Bog, ti jedini, svim kraljevstvima na zemlji; ti si načinio nebo i zemlju.

16 GOSPODINE, prigni svoje uho i poslušaj; otvori, GOSPODINE, svoje oči i pogledaj: čuj riječi Sanheriba, koji je poslao ovoga da pogrđuje živoga Boga.

17 Uistinu, GOSPODINE, asirski su kraljevi zatrli te narode i njihove zemlje

18 i pobacali su njihove bogove u oganj: jer to nisu bili bogovi, nego djelo ljudskih ruku, drvo i kamen; zbog toga su ih i uništili.

19 Stoga te sada zaklinjem, GOSPODINE, Bože naš, spasi nas iz njegove ruke, da sva kraljevstva zemlje spoznaju da si ti GOSPODIN Bog, i to ti jedini.”

20 Tada Izaija, sin Amosov, poruči Hezekiji, rekavši: “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Čuo sam to što si me molio u pogledu Sanheriba, kralja Asirije.

21 Ovo je riječ koju je GOSPODIN izrekao za njega: Prezrela te djevica, kći sionska, i ismijala te; kći jeruzalemska glavom je svojom na tebe mahala.

22 Koga si pogrđivao i hulio? Protiv koga si dizao svoj glas i visoko svoje oči dizao? Protiv Sveca Izraelova.

23 Po svojim si glasnicima pogrđivao Gospodina i rekao: ‘S mnoštvom svojih kola uzašao sam na visine gorske, na padine Libanona, i posjeći ću po njemu visoke cedre i birane jele njegove; i ući ću u prenoćišta njegovih međa i u šumu njegova Karmela.

24 Kopao sam i pio tuđe vode te stopalom svoje noge isušio sve rijeke opsjednutih mjesta.

25 Nisi li čuo da sam ja to učinio, i od drevnih vremena da sam ja to uobličio? Sada sam doveo do toga da ti satireš utvrđene gradove u gomile ruševina.

26 Zbog toga su njihovi stanovnici bili nemoćni, zastrašeni i smeteni; bili su kao trava poljska, i kao zelena biljka, i kao trava na krovovima kuća, i kao žito opaljeno prije negoli je uzraslo.

27 Ali znam ja gdje prebivaš, i tvoj izlazak, i tvoj ulazak, i tvoj bijes protiv mene.

28 Zato što su tvoj bijes protiv mene i tvoja bučna graja uzašli do mojih ušiju, stavit ću svoju kuku u tvoj nos i svoje uzde u tvoje usne i vratit ću te natrag putem kojim si došao.

29 A ovo će ti biti znak: Ove ćete godine jesti ono što samo izraste, iduće godine ono što od toga nikne; a treće godine sijte, žanjite, sadite vinograde i jedite plodove s toga.

30 Ostatak doma Judina koji je utekao ponovno će uhvatiti korijen u dubinu i plod donositi u visinu.

31 Jer iz Jeruzalema će izići ostatak, i s gore Sion oni koji umaknu: to će učiniti revnost GOSPODINA nad vojskama.

32 Stoga ovako GOSPODIN govori za kralja asirskoga: ‘Neće on doći u ovaj grad niti će tu strijelu odapeti, neće doći preda nj sa štitom niti protiv njega nasip nasuti.

33 Putem kojim je došao, natrag će se vratiti; u ovaj grad neće ući’, govori GOSPODIN.

34 ‘Jer ću ja braniti ovaj grad da ga spasim, zbog sebe i zbog svoga sluge Davida.’ ”

35 I iziđe te noći anđeo GOSPODINOV i pobije u asirskome taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi: kada su ustali rano ujutro, gle, sve sama mrtva tjelesa.

36 Tako asirski kralj Sanherib odstupi, ode i vrati se natrag u Ninivu.

37 A kada se klanjao u domu svoga boga Nisroka, njegovi sinovi Adramelek i Sareser ubiše ga mačem te pobjegoše u zemlju Armeniju. Namjesto njega zavlada njegov sin Esar-Hadon.

20

1 U one dane Hezekija se nasmrt razbolje. I dođe mu prorok Izaija, sin Amosov, te mu reče: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Uredi svoj dom, jer ćeš umrijeti; nećeš preživjeti.”

2 Tada on okrenu svoje lice k zidu i pomoli se GOSPODINU govoreći:

3 “Zaklinjem te, GOSPODINE, spomeni se sada kako sam hodio pred tobom u istini i savršena srca te činio ono što je dobro u tvojim očima.” I zaplaka Hezekija gorko.

4 I prije negoli je Izaija izišao u središnje predvorje, dođe mu riječ GOSPODINOVA govoreći:

5 “Vrati se i reci Hezekiji, vladaru moga naroda: Ovako veli GOSPODIN, Bog tvoga oca Davida: ‘Čuo sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze; evo, ozdravit ću te; trećega dana uzaći ćeš u Dom GOSPODINOV.

6 I dodat ću tvojim danima petnaest godina; i izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruke asirskoga kralja; i obranit ću ovaj grad radi sebe i radi moga sluge Davida.’ ”

7 I doda Izaija: “Uzmite grudu zgnječenih smokava.” I uzeše oni i staviše to na čir te se on oporavi.

8 I reče Hezekija Izaiji: “Što će biti znak da će me GOSPODIN ozdraviti i da ću trećega dana uzaći u Dom GOSPODINOV?”

9 I reče mu Izaija: “Ovo će ti biti znak od GOSPODINA da će GOSPODIN učiniti to što je rekao: da li da sjena ode deset stupnjeva naprijed ili da se vrati za deset stupnjeva?”

10 Hezekija odgovori: “Lako je sjeni spustiti se deset stupnjeva: ne, nego neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva.”

11 Tada prorok Izaija zavapi GOSPODINU te on za deset stupnjeva vrati natrag sjenu na Ahazovu brojčaniku.

12 U ono doba Berodak-Baladan, sin Baladanov, kralj Babilona, posla pisma i dar Hezekiji; jer bijaše čuo da je Hezekija bio obolio.

13 I posluša ih Hezekija te im pokaza svu zgradu sa svojim dragocjenostima, srebro, i zlato, i mirodije, i dragocjenu pomast, i svu svoju oružanu, i sve što se našlo u njegovim riznicama: ne bijaše ničega u njegovu domu, ni na svemu njegovu gospodarstvu, što im Hezekija nije pokazao.

14 Tada dođe k Hezekiji prorok Izaija i reče mu: “Što su rekli ti ljudi? Odakle su došli k tebi?” A Hezekija odgovori: “Došli su iz daleke zemlje, čak iz Babilona.”

15 I upita ga: “Što su vidjeli u tvojoj kući?” A Hezekija odgovori: “Vidjeli su sve što je u mojoj kući: nema u mojim riznicama ničega što im nisam pokazao.”

16 Tada Izaija reče Hezekiji: “Čuj riječ GOSPODINOVU:

17 ‘Evo dolaze dani kada će sve što je u tvojoj kući, i ono što su tvoji oci do ovoga dana nakupili, biti odneseno u Babilon: ništa neće ostati,’ govori GOSPODIN.

18 A od tvojih sinova, koji poteknu od tebe, koji će ti se roditi, neke će odvesti da budu eunusi u palači babilonskoga kralja.”

19 Tada Hezekija reče Izaiji: “Dobra je riječ GOSPODINOVA koju si rekao.” I reče: “Nije li dobro ako za mojih dana bude mira i istine?”

20 A ostala djela Hezekijina, i sva njegova moć, i kako je načinio jezero, i vodovod, i doveo vodu u grad, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

21 I usnu Hezekija sa svojim ocima, a namjesto njega zavlada njegov sin Manaše.

21

1 Manašeu je bilo dvanaest godina kad je počeo vladati, i vladao je pedeset i pet godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bio je ime Hefsi-Bah.

2 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima, po gadostima pogana, koje je GOSPODIN protjerao pred djecom Izraelovom.

3 Jer je on ponovno sagradio uzvišice koje je njegov otac Hezekija bio razorio; i podigao je žrtvenike Baalu, nasadio je lug, kao što je učinio izraelski kralj Ahab, i klanjao se svoj nebeskoj vojsci i služio im.

4 I sagradio je žrtvenike u Domu GOSPODINOVU, za koji je GOSPODIN bio rekao: “U Jeruzalemu ću postaviti svoje ime.”

5 I načinio je žrtvenike za svu vojsku nebesku u oba predvorja Doma GOSPODINOVA.

6 I sina je svojega proveo kroz oganj, i gatao je, i služio se čaranjem, i obraćao se duhovima i vračarima: učinio je mnogo zla u GOSPODINOVIM očima, kako bi ga izazivao na srdžbu.

7 I postavio je rezani lik iz luga što ga je načinio u Domu za koji je GOSPODIN Davidu i njegovu sinu Salomonu rekao: “U ovome Domu, i u Jeruzalemu, koji sam izabrao između svih Izraelovih plemena, postavit ću svoje ime zauvijek:

8 neću više dati da se noga Izraelova makne iz zemlje koju sam dao njihovim ocima; samo ako se budu držali toga da provode u djelo sve što sam im zapovjedio, prema svemu zakonu što im ga je zapovjedio moj sluga Mojsije.”

9 Ali oni nisu slušali te ih je Manaše zaveo da čine više zla negoli su činili narodi koje je GOSPODIN uništio pred djecom Izraelovom.

10 I govorio je GOSPODIN po svojim slugama, prorocima, rekavši:

11 “Zato što je judejski kralj Manaše učinio te gadosti te počinio zlo veće od svega onoga što su činili Amorejci, koji bijahu prije njega, i naveo Judejce da griješe sa svojim idolima,

12 zbog toga ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Evo, dovodim takvo zlo na Jeruzalem i Judu da će svakome tko za to čuje zvečati oba uha.

13 I nategnut ću nad Jeruzalemom uže Samarije i visak doma Ahabova; i zbrisat ću Jeruzalem kao što čovjek briše zdjelu: obriše je i izvrne naopačke.

14 I napustit ću ostatak svoje baštine, i predati ih u ruku njihovim neprijateljima; i postat će plijenom i grabežom svim svojim neprijateljima;

15 zato što su činili to što je zlo u mojim očima i izazivali me na srdžbu od dana kada su njihovi oci izišli iz Egipta i sve do ovoga dana.”

16 Štoviše, Manaše je prolio nadasve mnogo nevine krvi, sve dok nije njome napunio Jeruzalem od jednoga do drugoga kraja; i to uza svoj grijeh kojim je navodio Judu da griješi čineći ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima.

17 A ostala djela Manašeova, i sve što je činio, i njegov grijeh kojim je sagriješio, nisu li sva zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

18 I usnu Manaše sa svojim ocima; i bî pokopan u vrtu vlastite kuće, u vrtu Uzinu, a namjesto njega zavlada njegov sin Amon.

19 Amon je bio star dvadeset i dvije godine kad je počeo vladati, i vladao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Mešulemet, kći Harusa iz Jotbe.

20 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima, kao što je činio njegov otac Manaše.

21 U svemu je hodio putem kojim je hodio njegov otac, i služio je idolima kojima je služio njegov otac i klanjao im se:

22 napustio je GOSPODINA, Boga svojih otaca, i nije hodio GOSPODINOVIM putem.

23 I urotiše se Amonove sluge protiv njega te ubiše kralja u njegovoj kući.

24 A narod zemlje pobio je sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona; i postavi narod njegova sina Jošiju kraljem namjesto njega.

25 A ostala djela Amonova koja je učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

26 I on bî pokopan u svojoj grobnici u Uzinu vrtu, a namjesto njega zavlada njegov sin Jošija.

22

1 Jošija je bio star osam godina kada je počeo vladati, i vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Jedida, kći Adaje iz Boskata.

2 I činio je on ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima te je hodio putem svoga oca Davida i nije skretao ni desno ni lijevo.

3 I posla u osamnaestoj godini kralja Jošije kralj Šapana, sina Azalije, sina Mešulamova, pisara, u Dom GOSPODINOV, rekavši:

4 “Uzađi do velikog svećenika Hilkije, da on izbroji srebro koje je doneseno u Dom GOSPODINOV, koje su čuvari vrata sabrali od naroda;

5 i neka ga preda u ruku poslovođama, onima koji nadgledaju Dom GOSPODINOV; i neka ga oni dadu onima koji obavljaju posao koji je u Domu GOSPODINOVU, da poprave pukotine na Domu,

6 drvodjeljama, i graditeljima, i zidarima, i da se kupi drvena građa i klesani kamen za popravak Doma.”

7 No nije se od njih tražio obračun za novac što im je predan u ruku, zato što su radili pošteno.

8 A Hilkija, veliki svećenik, reče pisaru Šapanu: “Našao sam u Domu GOSPODINOVU Knjigu Zakona.” I dade Hilkija knjigu Šapanu te je on pročita.

9 I dođe pisar Šapan kralju i izvijesti kralja, rekavši: “Tvoje su sluge skupile novac što je nađen u Domu i predale ga u ruku poslovođama koje nadgledaju Dom GOSPODINOV.”

10 Tada Šapan kaza kralju: “Svećenik Hilkija mi je predao jednu knjigu.” I stade je Šapan čitati pred kraljem.

11 A kada je kralj čuo riječi Knjige Zakona, razdera on svoju odjeću.

12 I zapovjedi kralj svećeniku Hilkiji, i Šafanovu sinu Ahikamu, i Mikajahovu sinu Akboru, pisaru Šafanu i kraljevu sluzi Asajahu, rekavši im:

13 “Idite, pitajte GOSPODINA za mene, i za narod, i za svu Judeju, u pogledu riječi ove knjige koja je nađena; jer velik je gnjev GOSPODINOV koji se rasplamsao protiv nas, zato što naši oci nisu slušali riječi ove knjige, kako bi postupali u skladu sa svime što je napisano u pogledu nas.”

14 Tako svećenik Hilkija, i Ahikam, i Akbor, i Šapan, odoše proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikve, sina Harkasova, čuvara oprave (a ona je živjela u učilištu u Jeruzalemu), i porazgovaraše s njom.

15 Ona im reče: “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Čovjeku koji vas je poslao k meni kažite:

16 Ovako govori GOSPODIN: Evo, dovest ću zlo na ovo mjesto i na njegove stanovnike, i to sve riječi knjige koju je judejski kralj pročitao:

17 zato što su me napustili i palili kâd drugim bogovima, kako bi me izazivali na srdžbu svim djelima svojih ruku; zbog toga će se raspaliti moj gnjev protiv ovoga mjesta i neće se ugasiti.’

18 A judejskome kralju, koji vas je poslao da upitate GOSPODINA, njemu recite: ‘Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: Što se tiče riječi koje si čuo,

19 budući da ti je srce omekšalo, a ti si se ponizio pred GOSPODINOM kada si čuo što sam rekao protiv ovoga mjesta i protiv njegovih stanovnika, da će oni postati pustoš i prokletstvo, i razderao si svoje halje te plakao preda mnom, i ja sam tebe uslišao’, govori GOSPODIN.

20 Evo, stoga ću te pridružiti tvojim ocima i u miru ćeš biti pribran u svoj grob; tvoje oči neće vidjeti sve zlo koje ću navesti na ovo mjesto.” I odniješe oni riječ kralju.

23

1 Tada kralj poruči da se okupe kod njega sve starješine Jude i Jeruzalema.

2 I uzađe kralj u Dom GOSPODINOV, i svi Judejci i svi stanovnici Jeruzalema s njim, i svećenici, i proroci, i sav narod, i mali i veliki; i pročita on na njihove uši sve riječi Knjige saveza koja je nađena u Domu GOSPODINOVU.

3 I stade kralj kraj stupa te sklopi pred GOSPODINOM savez da će hoditi za GOSPODINOM i držati njegove zapovijedi i svjedočanstva i njegove propise svim svojim srcem i svom svojom dušom, kako bi provodili riječi toga saveza koje su zapisane u toj knjizi. I sav narod pristade na Savez.

4 I zapovjedi kralj velikom svećeniku Hilkiji, i svećenicima drugoga reda, i čuvarima vrata, da iz hrama GOSPODINOVA iznesu sve predmete koji bijahu načinjeni za Baala, i za lug, i za svu vojsku nebesku: spalio ih je izvan Jeruzalema na poljima Kidrona i odnio njihov pepeo do Betela.

5 I ukinuo je idolopokloničke svećenike, koje su judejski kraljevi postavili da pale kâd na uzvišicama u judejskim gradovima i u mjestima uokolo Jeruzalema; i one koji su palili kâd Baalu, suncu, i mjesecu, i planetima i svoj vojsci nebeskoj.

6 I iznio je lug iz Doma GOSPODINOVA, izvan Jeruzalema, do potoka Kidrona, i spalio ga kod potoka Kidrona, satro ga u prah i pobacao njegov prah po grobovima djece pučana.

7 Porušio je i nastambe svetlišnih bludnika, koje bijahu kod Doma GOSPODINOVA, ondje gdje su žene tkale zavjese za lug.

8 I izveo je sve svećenike iz judejskih gradova i oskvrnuo je uzvišice na kojima su ti svećenici palili kâd, od Gebe do Beer-Šebe, i razrušio uzvišice vratâ koja bijahu u ulazu na vrata Jošue, upravitelja grada, koja bijahu lijevo od gradskih vrata.

9 No svećenici uzvišica nisu uzlazili k GOSPODINOVU žrtveniku u Jeruzalemu, ali su jeli od neukvasana kruha među svojom braćom.

10 Oskvrnuo je i Tofeta, koji je u Dolini djece Hinomove, kako nitko ne bi mogao svoga sina ili svoju kćer provoditi kroz oganj Moleku.

11 Oduzeo je i konje koje su judejski kraljevi dali suncu, kod ulaza u Dom GOSPODINOV, kod odaje komornika Natan-Meleka, koja bijaše u blizini, i spalio je ognjem sunčeva kola.

12 I žrtvenike koji bijahu povrh Ahazove gornje odaje, koje bijahu načinili judejski kraljevi, i žrtvenike koje Manaše bijaše načinio u oba predvorja Doma GOSPODINOVA, kralj je razrušio i uklonio ih odande te njihov prah bacio u potok Kidron.

13 I uzvišice koje bijahu ispred Jeruzalema, zdesna od Gore pokvarenosti, koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio za Aštartu, gadost Sidonaca, i za Kemoša, gadost Moabaca, i za Milkoma, gadost djece Amonove, kralj je oskvrnuo.

14 U komade je razbio likove i posjekao lugove, a njihova mjesta ispunio ljudskim kostima.

15 Osim toga, i žrtvenik koji bijaše u Betelu, i uzvišicu koju bijaše načinio Jeroboam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh; i taj žrtvenik i uzvišicu je razrušio: uzvišicu je spalio i satro je u prah te spalio lug.

16 A kada se Jošija okrenu, spazi grobnice koje bijahu ondje na gori pa posla da se uzmu kosti iz grobnica te ih spali na žrtvniku i onečisti ga, prema riječi GOSPODINOVOJ koju je objavio onaj Božji čovjek koji je bio objavio te riječi.

17 Tada reče: “Kakva je to oznaka što je vidim?” A ljudi iz grada mu odgovoriše: “To je grobnica onog Božjeg čovjeka koji je došao iz Jude i objavio ovo što si ti učinio betelskom žrtveniku.”

18 Tada on reče: “Pustite ga; neka nitko ne dira njegove kosti.” I tako ostaviše njegove kosti s kostima proroka koji je bio došao iz Samarije.

19 I sve hramove uzvišica koji bijahu u gradovima Samarije, koje su izraelski kraljevi sagradili kako bi izazivali GOSPODINA na srdžbu, Jošija je uklonio i učinio s njima prema svemu što je učinio u Betelu.

20 I poklao je na žrtvenicima sve svećenike uzvišica koji bijahu ondje, i spalio je ljudske kosti na njima te se vratio u Jeruzalem.

21 I zapovjedi kralj svemu narodu, rekavši: “Držite Pashu GOSPODINU, Bogu svojemu, kao što je zapisano u knjizi ovoga Saveza.

22 Uistinu, takva Pasha nije održana od dana sudaca koji su sudili Izraelu, kao ni u sve dane izraelskih kraljeva ni kraljeva Jude,

23 nego u osamnaestoj godini kralja Jošije, kada je u Jeruzalemu održana ta Pasha GOSPODINU.

24 Štoviše, one koji zazivaju duhove, i vračare, i idole, i sve gadosti koje se moglo vidjeti u zemlji judejskoj i u Jeruzalemu, Jošija je uklonio, kako bi mogao provesti riječi Zakona zapisane u knjizi koju je svećenik Hilkija bio našao u Domu GOSPODINOVU.

25 I ne bijaše prije njega kralja poput njega, koji se obratio GOSPODINU svim svojim srcem, i svom svojom dušom, i svom svojom snagom, prema svemu Mojsijevu zakonu, niti je nakon njega ustao ijedan poput njega.

26 No svejedno se GOSPODIN nije odvratio od žestine svoga velikoga gnjeva kojim se njegova srdžba rasplamsala protiv Jude zbog svih izazova kojima ga je izazivao Manaše.

27 I reče GOSPODIN: “I Judu ću ukloniti od svoga lica kao što sam uklonio Izraela, i odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom za koji sam rekao: ‘Ondje će biti moje ime.’ ”

28 A ostala djela Jošijina, i sve što je on učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

29 U njegove dane je faraon Neko uzašao protiv asirskoga kralja do rijeke Eufrat; a kralj Jošija je pošao protiv njega, ali ga je ovaj ubio kod Megida kada ga je ugledao.

30 Njegove su ga sluge u kolima prenijele mrtvoga iz Megida, odvezle ga u Jeruzalem i sahranile u njegovoj grobnici. A narod zemlje uze Jehoahaza, sina Jošijina, te ga pomazaše i postaviše za kralja namjesto njegova oca.

31 Jehoahaz je bio star dvadeset i tri godine kada je počeo vladati, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Hamutala, kći Jeremije iz Libne.

32 I činio je ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima, prema svemu što su činili njegovi oci.

33 Faraon Neko ga je stavio u okove u Ribli, u zemlji hamatskoj, kako ne bi vladao u Jeruzalemu, a zemlji je nametnuo danak od stotinu talenata srebra i talenat zlata.

34 I postavio je faraon Neko za kralja Elijakima, sina kralja Jošije, namjesto njegova oca Jošije, i promijenio mu ime u Jehojakim, a Jehoahaza odveo. Ovaj je, došavši u Egipat, ondje umro.

35 Jehojakim je dao srebro i zlato faraonu; ali je nametnuo porez zemlji, kako bi dao novac po faraonovoj zapovijedi. Iznuđivao je srebro i zlato od naroda zemlje, od svakoga prema njegovoj procjeni, da ga daje faraonu.

36 Jehojakimu je bilo dvadeset i pet godina kada je počeo vladati, i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Zebuda, kći Pedaje iz Rume.

37 I činio je ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima, u svemu onako kao što su činili njegovi oci.

24

1 U njegove dane uzašao je kralj Nebukadnezar, kralj Babilona, i Jehojakim mu je na tri godine postao slugom: tada se on okrenuo i pobunio protiv njega.

2 I poslao je GOSPODIN na njega čete Kaldejaca, i čete Sirijaca, i čete Moabaca, i čete djece Amonove, i poslao ih je protiv Judeje da je unište, prema riječi GOSPODINOVOJ, koju je on izrekao po svojim slugama, prorocima.

3 To je, nesumnjivo, došlo na Judu po GOSPODINOVOJ zapovijedi, da ih on ukloni od svoga pogleda, zbog Manašeovih grijeha, prema svemu što je on učinio,

4 i zbog nevine krvi koju je prolio: jer je napunio Jeruzalem nevinom krvlju, što GOSPODIN nije opraštao.

5 A ostala djela Jehojakimova, i sve što je učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

6 I tako Jehojakim usnu sa svojim ocima, a namjesto njega zavlada njegov sin Jehojakin.

7 I nije egipatski kralj više izlazio iz svoje zemlje, jer je kralj Babilona zauzeo sve što je od Egipatske rijeke do rijeke Eufrat pripadalo kralju Egipta.

8 Jehojakin je bio star osamnaest godina kada je počeo vladati, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Nehušta, kći Elnatana iz Jeruzalema.

9 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima, prema svemu što je činio njegov otac.

10 U ono doba uzašle su protiv Jeruzalema sluge babilonskoga kralja i grad bijaše opkoljen.

11 I dođe protiv grada Nebukadnezar, kralj Babilona, dok su ga njegove sluge opsjedale.

12 I iziđe judejski kralj Jehojakin pred babilonskoga kralja; on, i njegova majka, i njegove sluge, i njegovi knezovi, i njegovi službenici, i zarobi ga babilonski kralj u osmoj godini svoje vladavine.

13 On je odnio odande sve iz riznica GOSPODINOVA Doma, i iz riznica kraljeva doma, i sasjekao sve zlatne predmete koje je izraelski kralj Salomon načinio u GOSPODINOVU hramu, kao što je GOSPODIN bio rekao.

14 I odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, i sve knezove, i sve vrsne junake, i to deset tisuća zarobljenika, i sve obrtnike i kovače: nije ostao nitko, osim najsiromašnijeg staleža naroda te zemlje.

15 Odveo je u Babilon Jehojakina, i kraljevu majku, i kraljeve žene, i njegove službenike, i moćnike iz zemlje, njih je odveo u sužanjstvo iz Jeruzalema u Babilon.

16 I sve sposobne ljude, njih sedam tisuća, i tisuću obrtnika i kovača, sve koji bijahu snažni i sposobni za rat, i njih je babilonski kralj odveo zasužnjene u Babilon.

17 I postavio je kralj babilonski za kralja namjesto njega Mataniju, njegova strica, i promijenio je njegovo ime u Sedekija.

18 Sedekija je bio star dvadeset i jednu godinu kada je počeo vladati, i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Hamutala, kći Jeremije iz Libne.

19 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima, prema svemu što je činio Jehojakim.

20 Jer se zbog GOSPODINOVE srdžbe u Jeruzalemu i Judi, sve dok ih on nije odbacio iz svoje prisutnosti, zbilo to da se Sedekija pobunio protiv babilonskoga kralja.

25

1 U devetoj godini njegove vladavine, desetog dana de-
setoga mjeseca, došao je babilonski kralj Nebukadnezar, on i sva njegova vojska, protiv Jeruzalema, i utaborio se pred njim; i načiniše bedeme oko njega.

2 I bijaše grad pod opsadom do jedanaeste godine kralja Sedekije.

3 A devetoga dana četvrtoga mjeseca u gradu zavlada glad i ne bijaše kruha za narod zemlje.

4 Grad bî provaljen pa svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida, koja su kod Kraljeva vrta (a Kaldejci bijahu svuda uokolo grada); i pođe kralj putem prema ravnici.

5 Vojska Kaldejaca krene u potjeru za kraljem i sustigne ga na Jerihonskim poljanama, i sva se njegova vojska rasprši od njega.

6 Tako uhvatiše kralja i odvedoše ga k babilonskome kralju u Riblu te ga osudiše.

7 I poklaše Sedekijine sinove njemu pred očima, a Sedekiji iskopaše oči, okovaše ga mjedenim okovima i odvedoše ga u Babilon.

8 A u petome mjesecu, sedmoga dana toga mjeseca, u devetnaestoj godini babilonskoga kralja Nebukadnezara, dođe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, sluga babilonskoga kralja:

9 i zapali on Dom GOSPODINOV i kraljevu kuću; i sve kuće u Jeruzalemu i kuću svakog velikaša spali ognjem.

10 I sva vojska Kaldejaca koja bijaše sa zapovjednikom tjelesne straže razruši zidine oko Jeruzalema.

11 A ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu i bjegunce koji su prebjegli k babilonskome kralju, zajedno s preostalim mnoštvom, odvede zapovjednik tjelesne straže Nebuzaradan.

12 No neke od siromaha zemlje ostavi zapovjednik straže da budu vinogradari i ratari.

13 A stupove od mjedi, koji bijahu u Domu GOSPODINOVU, i postolja, i mjedeno more koje bijaše u Domu GOSPODINOVU, Kaldejci polomiše te odniješe tu mjed u Babilon.

14 I lonce, i lopate, i kliještâ, i žlice, i sve predmete od mjedi kojima su obavljali bogoslužje, odniješe.

15 I tave, i zdjele, i sve što bijaše od zlata, u zlatu, i od srebra, u srebru, odnio je zapovjednik tjelesne straže.

16 Dva stupa, jedno more i postolja koja je Salomon bio načinio za Dom GOSPODINOV; mjedi od svih tih predmeta ne bijaše određena težina.

17 Visina prvoga stupa bijaše osamnaest lakata, a zaglavlje na njemu bijaše od mjedi: visina zaglavlja bijaše tri lakta, a oplet i šipci uokolo zaglavlja, sve od mjedi. I drugi stup imao je isti oplet.

18 Zapovjednik tjelesne straže odveo je glavnog svećenika, Seraju, i drugog svećenika, Sefaniju, i tri čuvara vrata.

19 I odveo je iz grada zapovjednika koji bijaše postavljen nad ratnicima i petoricu ljudi koji bijahu pred kraljem, koji se nađoše u gradu, i glavnog vojnog pisara, koji je novačio narod zemlje, i šezdeset ljudi te zemlje koji se nađoše u gradu.

20 I uze ih Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, i odvede ih k babilonskome kralju u Riblu.

21 I udari ih kralj babilonski te ih pogubi kod Rible u zemlji hamatskoj. Tako je Juda bio odveden sa svoje zemlje.

22 A što se tiče naroda koji je preostao u zemlji judejskoj, što ga je ostavio babilonski kralj Nebukadnezar, nad njima je on kao vladara postavio Gedaliju, sina Ahikama, sina Šapanova.

23 Kada su svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi čuli da je babilonski kralj za upravitelja postavio Gedaliju, dođoše k Gedaliji u Mispu, i to Jišmael, sin Netanijin, i Johanan, sin Kareahov, i Seraja, sin Tanhumeta Netofatejca, i Jaazanija, sin nekog Maakatejca, oni i njihovi ljudi.

24 Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reče im: “Nemojte se bojati biti sluge Kaldejcima: prebivajte u zemlji i služite kralju Babilona, i bit će vam dobro.

25 Ali u sedmome mjesecu Jišmael, sin Netanije, sina Elišamina, od kraljevskoga potomstva, dođe s deset ljudi i udari Gedaliju te on umrije, kao i Židovi i Kaldejci koji bijahu s njim u Mispi.

26 A sav narod, i malen i velik, i vojni zapovjednici, ustadoše i odoše u Egipat; jer se bojahu Kaldejaca.

27 U trideset i sedmoj godini sužanjstva judejskoga kralja Jehojakina, u dvanaestome mjesecu, dvadeset i sedmoga dana toga mjeseca, babilonski kralj Evil-Merodak one godine kada je zavladao podigne iz tamnice glavu judejskome kralju Jehojakinu,

28 porazgovara ljubazno s njim i postavi njegovo prijestolje povrh prijestoljâ kraljeva koji bijahu kod njega u Babilonu;

29 i promijeni on njegovu tamničku odjeću te je ovaj stalno jeo kruha pred njim sve dane svoga života.

30 A njegovo uzdržavanje, koje mu je davao kralj, bilo je trajno uzdržavanje, dnevni obrok za svaki dan, u sve dane njegova života.

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja košaricom i sl...
Također koristimo i Google Analytics koji sam kao i mnoge druge stranice također koriste kolačiće.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće