11 Prva knjiga o kraljevima

1

1 Kralj David bijaše ostario i zašao u godine; i pokrivahu ga pokrivačima, ali se nije mogao ugrijati.

2 Stoga mu njegove sluge rekoše: “Neka se za moga gospodara kralja potraži mlada djevica: neka ona stoji pred kraljem i njeguje ga; i neka ti leži u krilu, da se moj gospodar kralj ugrije.”

3 Tako potražiše lijepu djevojku po svim izraelskim krajevima te nađoše Abišagu, Šunamku, i dovedoše je kralju.

4 A ta djevojka bijaše vrlo lijepa; njegovala je kralja i posluživala mu; ali je kralj ne pozna.

5 Tada se Adonija, sin Hagitin, uzvisi rekavši: “Ja ću biti kralj”; i pribavi si kola i konjanike i pedeset muškaraca koji su trčali pred njim.

6 Njegov ga otac nikada nije ukorio, rekavši: “Zašto si tako učinio?” I bijaše on vrlo zgodan muškarac; a majka ga je rodila poslije Abšaloma.

7 On se dogovarao s Joabom, sinom Serujinim, i sa svećenikom Abijatrom, pa se oni pridružiše Adoniji pomažući mu.

8 Ali svećenik Sadok, i Benaja, sin Jehojadin, i prorok Natan, i Šimej, i Rei, i junaci koji su pripadali Davidu, ne bijahu uz Adoniju.

9 I nakla Adonija ovaca i volova i ugojene stoke kod Zoheletskog kamena, koji je kod En-Rogela, i pozva svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve kraljeve judejske sluge;

10 ali proroka Natana, ni Benaju, ni one junake, ni svoga brata Salomona, ne pozva.

11 Zato Natan reče Bat-Šebi, majci Salomonovoj: “Nisi li čula da Adonija, sin Hagitin, kraljuje, a David, naš gospodar, to ne zna?

12 Dođi, molim te, da te savjetujem, da spasiš svoj život i život svoga sina Salomona.

13 Idi i uđi kralju Davidu te mu reci: ‘Nisi li se ti, moj gospodaru kralju, zakleo svojoj sluškinji, rekavši: Svakako će Salomon, sin tvoj, vladati nakon mene i sjediti na mome prijestolju? Zašto onda vlada Adonija?’

14 I gle, dok ti budeš ondje razgovarala s kraljem, doći ću i ja za tobom i potvrditi tvoje riječi.”

15 I ode Bat-Šeba kralju u njegovu odaju: a kralj bijaše vrlo star; Abišaga Šunamka posluživala je kralja.

16 I nakloni se Bat-Šeba i pokloni se kralju. I upita je kralj: “Što bi ti?”

17 Ona mu odvrati: “Gospodaru moj, ti si se svojoj sluškinji zakleo GOSPODINOM, Bogom svojim, rekavši: ‘Svakako će Salomon, sin tvoj, vladati nakon mene i sjediti na mome prijestolju.’

18 A sada, evo, vlada Adonija; a ti, moj gospodaru kralju, ni ne znaš za to.

19 On je naklao obilje volova i ugojene stoke i ovaca te pozvao sve kraljeve sinove, i svećenika Abijatra, i Joaba, zapovjednika vojske, ali tvoga slugu Salomona nije pozvao.

20 A ti, moj gospodaru kralju, oči svega Izraela su na tebi, da im kažeš tko će sjediti na prijestolju moga gospodara kralja nakon njega.

21 Inače ćemo, kada moj gospodar kralj usne sa svojim ocima, ja i moj sin Salomon biti smatrani krivcima.”

22 I gle, dok je ona još govorila s kraljem, uđe i prorok Natan.

23 I javiše kralju: “Evo proroka Natana.” A kada je on ušao pred kralja, pokloni se pred kraljem licem do zemlje.

24 I reče Natan: “Gospodaru moj, kralju, jesi li ti rekao: ‘Adonija će vladati nakon mene i sjediti na mome prijestolju’?

25 Jer je on danas sišao te naklao obilje volova i ugojene stoke i ovaca, i pozvao sve kraljeve sinove, i zapovjednike vojske, i svećenika Abijatra; i gle, jedu i piju pred njim i govore: ‘Živio kralj Adonija’

26 Ali mene, tvoga slugu, i svećenika Sadoka, i Benaju, sina Jehojadina, i tvoga slugu Salomona, nije pozvao.

27 Je li to učinio moj gospodar kralj, a da nisi rekao svome sluzi tko će sjesti na prijestolje moga gospodara kralja nakon njega?”

28 Tada kralj odgovori, rekavši: “Pozovite mi Bat-Šebu.” I dođe ona pred kralja i stade pred kraljem.

29 I zakle se kralj i reče: “Kao što je živ GOSPODIN, koji je izbavio moju dušu iz svih nevolja,

30 kako sam ti se zakleo GOSPODINOM, Bogom Izraelovim, rekavši: ‘Svakako će tvoj sin Salomon vladati nakon mene i sjediti na mome prijestolju namjesto mene’, tako ću danas i učiniti.”

31 Tada se Bat-Šeba nakloni licem do zemlje, pokloni se kralju i reče: “Neka moj gospodar, kralj David, živi dovijeka.”

32 I reče kralj David: “Zovnite mi svećenika Sadoka i proroka Natana, i Benaju, sina Jehojadina.” I stupiše oni pred kralja.

33 I još im kralj reče: “Uzmite sa sobom sluge svoga gospodara, posadite moga sina Salomona da jaše na mojoj mazgi i odvedite ga dolje do Gihona.

34 I neka ga ondje svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. I zatrubite u trublju i recite: ‘Živio kralj Salomon.’

35 Zatim se uspnite za njim da dođe i sjedne na moje prijestolje, jer će on biti kralj namjesto mene: ja sam ga odredio da on bude vladar nad Izraelom i nad Judom.”

36 A Benaja, sin Jehojadin, odgovori kralju, rekavši: “Amen: tako kaže i GOSPODIN, Bog moga gospodara.

37 Kao što je GOSPODIN bio s mojim gospodarom kraljem, tako neka bude sa Salomonom; i neka njegovo prijestolje učini većim negoli je prijestolje moga gospodara, kralja Davida.”

38 Tako svećenik Sadok, i prorok Natan, i Benaja, sin Jehojadin, i Kerećani, i Pelećani, pođoše dolje te posadiše Salomona da jaše na mazgi kralja Davida i odvedoše ga do Gihona.

39 I uze svećenik Sadok rog ulja iz Šatora i pomaza Salomona. I zatrubiše u trublju; a sav narod povika: “Živio kralj Salomon!”

40 I sav se narod uspinjao za njim; i svirao je narod u svirale i radovao se velikom radošću, tako da se zemlja razdirala od njihova glasa.

41 I čuše to, dok su završavali s jelom, i Adonija i svi gosti koji bijahu s njim. A kada je Joab čuo glas trublje, reče: “Zbog čega je ta buka i metež u gradu?”

42 I dok je on još govorio, gle, dođe Jonatan, sin svećenika Abijatra; i reče mu Adonija: “Uđi; jer ti si valjan čovjek i donosiš dobru vijest.”

43 A Jonatan odgovori, rekavši Adoniji: “Uistinu je naš gospodar, kralj David, učinio Salomona kraljem.

44 Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, i proroka Natana, i Benaju, sina Jehojadina, i Kerećane, i Pelećane, i oni su ga posadili da jaše na kraljevoj mazgi,

45 a svećenik Sadok i prorok Natan pomazali su ga za kralja u Gihonu i to se oni uspinju odande radujući se tako da grad odjekuje. To je ta buka koju ste čuli.

46 Salomon već sjedi na prijestolju kraljevstva.

47 Štoviše, kraljeve su sluge došle blagosloviti našega gospodara, kralja Davida, govoreći mu: ‘Bog neka učini Salomonovo ime odličnijim negoli je tvoje ime i neka njegovo prijestolje učini većim negoli je tvoje prijestolje.’ I poklonio se kralj na postelji.

48 I još je kralj rekao: ‘Blagoslovljen neka je GOSPODIN, Bog Izraelov, koji je danas dao da ovaj sjedne na moje prijestolje i da moje oči to vide.’ ”

49 Tada se svi oni uzvanici koji bijahu s Adonijom uplašiše, poustajaše te odoše svaki svojim putem.

50 I uplaši se Adonija Salomona, i ustade te ode i uhvati se za rogove žrtvenika.

51 I dojaviše Salomonu: “Evo, Adonija se uplašio kralja Salomona: jer, eno, uhvatio se za rogove žrtvenika, rekavši: ‘Neka mi se kralj Salomon danas zakune da neće mačem pogubiti svoga slugu.’ ”

52 A Salomon reče: “Ako se pokaže časnim čovjekom, neće ni vlas s njega pasti na zemlju: ali ako se u njemu nađe zloća, umrijet će.”

53 Tako kralj Salomon posla da ga skinu sa žrtvenika. I dođe on i pokloni se kralju Salomonu; a Salomon mu reče: “Idi svojoj kući.”

2

1 A Davidu su se približili dani da umre; i zapovjedi on svome sinu Salomonu, rekavši:

2 “Ja polazim putem sve zemlje: budi stoga snažan i pokaži se muškarcem;

3 i drži odredbu GOSPODINA, Boga svojega, da hodiš njegovim putovima, da se držiš njegovih propisa, njegovih zapovijedi, njegovih sudova i njegovih svjedočanstava, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, kako bi napredovao u svemu što činiš i kamo god se okreneš;

4 da bi GOSPODIN održao svoju riječ koju je izrekao u pogledu mene, rekavši: ‘Ako tvoja djeca budu pazila na svoj put, da hode preda mnom u istini svim svojim srcem i svom svojom dušom, neće ti’, reče on, ‘nestati čovjeka na prijestolju Izraelovu.’

5 A ti znaš i što mi je učinio Joab, sin Serujin, i što je učinio dvojici zapovjednika Izraelove vojske: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, koje je zaklao te krv ratnu prolio u miru i ratnom krvlju poprskao pojas koji mu bijaše oko slabina i obuću koja mu bijaše na nogama.

6 Ti, stoga, postupi po svojoj mudrosti i ne daj da njegova sjeda glava u miru siđe u grob.

7 Ali iskaži naklonost sinovima Barzilaja Gileađanina, i neka oni budu od onih koji jedu za tvojim stolom: jer su oni tako došli k meni kada sam bježao zbog tvoga brata Abšaloma.

8 I evo, imaš kod sebe Šimeja, sina Gerinog, Benjaminovca iz Bahurima, koji me prokleo užasnom kletvom onoga dana kada sam odlazio u Mahanajim; no došao mi je u susret kod Jordana i ja sam mu se zakleo GOSPODINOM, rekavši mu: ‘Neću te ubiti mačem.’

9 Stoga ga ti sada nemoj držati nedužnim, jer si mudar čovjek i znaš što mu trebaš učiniti; ali njegovu sijedu glavu obori u grob s krvlju.”

10 Tako David usnu sa svojim ocima i bijaše pokopan u Davidovu gradu.

11 A dana za kojih je David vladao nad Izraelom bijaše četrdeset godina: sedam godina je vladao u Hebronu, a trideset i tri godine je vladao u Jeruzalemu.

12 Tada sjede Salomon na prijestolje svoga oca Davida; i silno se utvrdi njegovo kraljevstvo.

13 I dođe Adonija, sin Hagitin, k Bat-Šebi, majci Salomonovoj. Ona ga upita: “Dolaziš li s mirom?” a on odgovori: “S mirom.”

14 I nastavi: “Imam ti nešto reći.” A ona odvrati: “Reci.”

15 On reče: “Ti znaš da je kraljevstvo bilo moje i da je sav Izrael gledao na mene da ja vladam; no kraljevstvo se okrenulo i pripalo mome bratu: jer je bilo njegovo od GOSPODINA.

16 A sada te molim samo jedno; nemoj me odbiti.” Ona mu odvrati: “Reci.”

17 On reče: “Govori, molim te, kralju Salomonu (jer tebi on neće reći ‘ne’) neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku.”

18 I odgovori Bat-Šeba: “Dobro; govorit ću kralju za tebe.”

19 Stoga ode Bat-Šeba kralju Salomonu da mu govori za Adoniju. I ustade joj kralj u susret, nakloni joj se, sjede na svoje prijestolje i naloži da se postavi sjedalo za kraljevu majku; i sjede mu ona zdesna.

20 Tada mu reče: “Htjela bih da mi ispuniš jednu malu molbu; molim te, nemoj mi reći ‘ne’.” Kralj joj odvrati: “Zatraži, majko, jer ti neću reći ‘ne’.”

21 Ona reče: “Neka se Abišaga Šunamka dade za ženu tvome bratu Adoniji.”

22 I odgovori kralj Salomon svojoj majci, rekavši: “Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Zatraži za njega i kraljevstvo, jer je on moj stariji brat; i za njega, i za svećenika Abijatra, i za Joaba, sina Serujina.”

23 Tada se kralj Salomon zakle GOSPODINOM, rekavši: “Neka mi Bog tako učini, i još više, ako Adonija nije tu riječ izrekao protiv vlastitog života.

24 Stoga sada, kao što je živ GOSPODIN, koji me utvrdio i posadio na prijestolje moga oca Davida, i koji mi je načinio dom, kao što je obećao, Adonija će danas biti pogubljen.”

25 I posla kralj Salomon po ruci Benaje, sina Jehojadina; i obori se on na njega te ovaj poginu.

26 A svećeniku Abijatru kralj reče: “Idi u Anatot, na svoja polja; jer zaslužuješ smrt: ali te ovaj puta neću pogubiti, zato što si nosio Kovčeg GOSPODINOV pred mojim ocem Davidom i zato što si se mučio u svemu u čemu se mučio moj otac.”

27 Tako istjera Salomon Abijatra da više ne bude svećenik GOSPODINU; da ispuni riječ GOSPODINOVU, koju je on izrekao o domu Elijevu u Šilu.

28 Tada stigne vijest do Joaba: jer je Joab pristao uz Adoniju, premda uz Abšaloma nije bio pristao. I pobjegne Joab do GOSPODINOVA Šatora i uhvati se za rogove žrtvenika.

29 I dojaviše kralju Salomonu da je Joab pobjegao do GOSPODINOVA Šatora; “i evo ga kod žrtvenika.” Tada Salomon posla Benaju, sina Jehojadina, rekavši mu: “Idi, obori se na nj.”

30 I dođe Benaja do GOSPODINOVA Šatora, i reče mu: “Ovako veli kralj: ‘Iziđi!’ ” On odvrati: “Ne; nego ću ovdje umrijeti.” I ode Benaja javiti to kralju, rekavši: “Tako veli Joab i tako mi je odgovorio.”

31 I reče mu kralj: “Učini kao što je rekao i obori se na nj i pokopaj ga; da od mene i od doma moga oca ukloniš nevinu krv koju je Joab prolio.

32 A GOSPODIN će njegovu krv vratiti na njegovu vlastitu glavu, jer se oborio na dva čovjeka pravednija i bolja negoli je on i zaklao ih mačem, a da moj otac David nije ni znao za to: Abnera, sina Nerova, zapovjednika vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine.

33 Neka se stoga njihova krv vrati na glavu Joabu i na glavu njegova sjemena dovijeka; ali na Davidu, i na njegovu sjemenu, i na njegovu domu, i na njegovu prijestolju, neka zauvijek bude mir od GOSPODINA.”

34 Tako Benaja, sin Jehojadin, uzađe, obori se na nj i usmrti ga; i pokopaše ga u njegovu domu u pustari.

35 Namjesto njega kralj nad vojskom postavi Benaju, sina Jehojadina; a svećenika Sadoka postavi kralj na mjesto Abijatrovo.

36 I posla kralj da dozovu Šimeja, i reče mu: “Sagradi si kuću u Jeruzalemu; u njoj boravi i odande nikamo ne izlazi.

37 Jer dobro znaj da ćeš onoga dana kada iziđeš i prijeđeš preko potoka Kidrona, svakako umrijeti: krv tvoja će biti na tvojoj vlastitoj glavi.”

38 I odgovori Šimej kralju: “Dobra je to riječ: kako je moj gospodar kralj rekao, tako će tvoj sluga učiniti.” I mnogo je dana Šimej živio u Jeruzalemu.

39 I dogodi se nakon tri godine da dvojica Šimejovih slugu pobjegoše k Akišu, sinu Maakinu, kralju Gata. I dojaviše Šimeju: “Eno, tvoje sluge su u Gatu.”

40 I ustade Šimej, osamari svoga magarca i ode u Gat k Akišu potražiti svoje sluge; i dođe Šimej i dovede svoje sluge iz Gata.

41 I dojaviše Salomonu da je Šimej bio otišao iz Jeruzalema do Gata i vratio se natrag.

42 I posla kralj da se dozove Šimeja, i reče mu: “Nisam li te naveo da se zakuneš GOSPODINOM i opomenuo te, rekavši: ‘Znaj zasigurno, onoga dana kada iziđeš i odeš imalo dalje, svakako ćeš umrijeti’, i ti si mi odgovorio: ‘Dobra je riječ što sam je čuo.’

43 Zašto onda nisi održao GOSPODINOVU zakletvu i zapovijed koju sam ti naložio?”

44 Još reče kralj Šimeju: “Ti znaš sve zlo, koje je poznato i tvome srcu, koje si učinio mome ocu Davidu: stoga će ti GOSPODIN uzvratiti tvoju zloću na tvoju glavu;

45 a kralj Salomon će biti blagoslovljen i prijestolje Davidovo će biti utvrđeno pred GOSPODINOM dovijeka.”

46 Tako kralj zapovjedi Benaji, sinu Jehojadinu; on iziđe i obori se na njega te on poginu. I utvrdi se kraljevstvo u Salomonovoj ruci.

3

1 I uđe Salomon u srodstvo s faraonom, kraljem Egipta: uze on faraonovu kćer i uvede je u Davidov grad dok ne dovrši gradnju vlastite kuće, GOSPODINOVA Doma i zidina oko Jeruzalema.

2 Samo je narod žrtvovao na uzvišicama, zato što do tih dana još nije bio sagrađen Dom GOSPODINOVU imenu.

3 Salomon je ljubio GOSPODINA hodeći po propisima svoga oca Davida: samo je prinosio žrtve i palio kâd na uzvišicama.

4 I ode kralj u Gibeon prinijeti ondje žrtvu; jer to bijaše najveća uzvišica: na tome žrtveniku prinese Salomon tisuću paljenica.

5 U Gibeonu se GOSPODIN ukaza Salomonu noću u snu; i reče Bog: “Zatraži što da ti dam.”

6 A Salomon odvrati: “Ti si svome sluzi Davidu, mome ocu, iskazao veliku milost, prema tome kako je on hodio pred tobom u istini, i u pravednosti, i u poštenju srca s tobom; i sačuvao si za njega tu veliku naklonost da si mu dao sina da sjedne na njegovo prijestolje, kao što je to danas.

7 A sada, GOSPODINE, Bože moj, ti si svoga slugu učinio kraljem namjesto moga oca Davida; a ja sam samo malo dijete: ne znam ni kako izlaziti ni kako ulaziti.

8 A tvoj sluga je usred tvoga naroda koji si izabrao, velika naroda koji se zbog brojnosti ne dade izbrojiti ni proračunati.

9 Daj, stoga, svome sluzi razborito srce da sudi tvome narodu, kako bih mogao razlučivati između dobra i zla: jer tko je sposoban suditi tome tvome narodu, koji je tako velik?”

10 I dopadne se ta riječ Gospodinu, što je Salomon to zaiskao.

11 I reče mu Bog: “Zato što si zaiskao to i nisi iskao za sebe dug život, niti si za sebe iskao bogatstvo niti zatražio život svojih neprijatelja, nego si za sebe zaiskao razboritost da razlučuješ pravo,

12 evo učinio sam po tvojim riječima: gle, dadoh ti mudro i razborito srce; tako da prije tebe nije bilo nikoga poput tebe, niti će poslije tebe ustati itko sličan tebi.

13 A dadoh ti i ono što nisi iskao, i bogatstvo i čast: tako da za svih tvojih dana među kraljevima neće biti nikoga slična tebi.

14 A ako budeš hodio mojim putovima držeći moje propise i moje zapovijedi, kao što je hodio tvoj otac David, tada ću produljiti tvoje dane.”

15 I probudi se Salomon; i gle, bijaše to san. I dođe on u Jeruzalem, i stane pred Kovčeg GOSPODINOVA saveza te prinese žrtve paljenice i pomirbene prinose i priredi gozbu svim svojim slugama.

16 Tada dođoše kralju dvije žene, koje bijahu bludnice, i stadoše preda nj.

17 Jedna žena reče: “Gospodaru moj, ja i ova žena živimo u istoj kući i rodila sam dijete kod nje u kući.

18 Trećega dana nakon što sam rodila, rodila je i ova žena: i bijasmo zajedno; nije s nama bio nitko tuđ, osim nas dvije u kući.

19 Noću je umrlo dijete ove žene, jer je legla na nj.

20 O ponoći, dok je tvoja sluškinja spavala, ustala je ona, uzela je moga sina od mene i stavila ga sebi u naručje, a svoje mrtvo dijete stavila je u moje naručje.

21 Kada sam u zoru ustala da dadem djetetu sisati, gle, ono bijaše mrtvo; ali kada sam ujutro razmotrila, gle, to ne bijaše moj sin, kojega sam rodila.”

22 A druga žena reče: “Ne; nego je živi moj sin, a mrtav je tvoj sin.” A ova reče: “Ne; nego je mrtav tvoj sin, a živi je moj sin.” Tako one govorahu pred kraljem.

23 Tada kralj reče: “Jedna kaže: ‘Taj koji živi je moj sin, a tvoj sin je onaj mrtav’, a druga: ‘Ne; nego je tvoj sin onaj mrtav, a moj sin je živi.’ ”

24 I nastavi kralj: “Donesite mi mač.” I doniješe mač pred kralja.

25 I reče kralj: “Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte pola jednoj, a pola drugoj.”

26 Tada prozbori kralju žena živoga djeteta, jer joj je utroba ginula za njezinim sinom, rekavši: “Gospodaru moj, daj njoj živo dijete, samo ga nemoj ubiti.” No ona druga reče: “Neka ne bude ni moje ni tvoje, nego ga rasijecite.” Tada kralj odgovori, rekavši: “Dajte onoj živo dijete; nipošto ga nemojte ubiti: ona mu je majka.”

28 I čû sav Izrael za presudu koju je dosudio kralj; i pobojaše se kralja, jer su uvidjeli da je u njemu Božja mudrost da sudi.

4

1 Tako kralj Salomon bijaše kraljem nad svim Izraelom.

2 A ovi mu bijahu prvaci: Azarija, sin svećenika Sadoka;

3 Elihorep i Ahija, sinovi Šišini, pisari; Jehošafat, sin Ahiludov, bilježnik;

4 Benaja, sin Jehojadin bijaše nad vojskom, a Sadok i Abijatar svećenici;

5 Azarija, sin Natanov, bijaše nad namjesnicima, a Natanov sin Zabud bijaše glavni namjesnik i kraljev prijatelj;

6 Ahišar bijaše nad dvorom, a Adoniram, sin Abdin, nad porezom.

7 I imaše Salomon dvanaestoricu namjesnika nad svim Izraelom, koji su pribavljali živež za kralja i njegov dom: svaki je pribavljao tijekom svoga mjeseca u godini.

8 Ovo su njihova imena: sin Hurov, u gori Efrajimovoj;

9 sin Dekarov, u Makasu, Šaalabimu, Bet-Šemešu i Elon-Bet-Hananu;

10 sin Hesedov, u Arubotu; njemu je pripadao Soho i sav heferski kraj;

11 sin Abinadabov, na svemu dorskom području; koji za ženu imaše Tafatu, kćer Salomonovu;

12 Baana, sin Ahiludov; njemu su pripadali Tanak i Megido, i sav Bet-Šean, koji je kod Sartana niže od Jizreela, od Bet-Šeana do Abel-Mehole, do mjesta koje je ispod Jokneama;

13 sin Geberov, u Ramot-Gileadu; njemu su pripadali gradovi Jaira, sina Manašeova, koji su u Gileadu; njemu je pripadalo i područje Argob, koje je u Bašanu, šezdeset velikih gradova sa zidinama i mjedenim zasunima;

14 Ahinadab, sin Idov, imao je Mahanajim;

15 Ahimaas bijaše u Naftaliju; i uzeo je on za ženu Salomonovu kćer, Basmatu;

16 Baana, sin Hušajev, bijaše u Ašeru i u Alotu;

17 Jehošafat, sin Paruahov, u Jisakaru;

18 Šimej, sin Elin, u Benjaminu.

19 Geber, sin Urijev bijaše u zemlji Gileadu, u zemlji Sihona, kralja Amorejaca, i Oga, kralja Bašana; on bijaše jedini namjesnik u toj zemlji.

20 Juda i Izrael bijahu brojni kao što je mnogo pijeska uz more; jeli su i pili i veselili se.

21 A Salomon je vladao nad svim kraljevstvima od Rijeke do zemlje Filistejaca i do međe egipatske: donosili su mu darove i služili su Salomonu sve dane njegova života.

22 Salomonova opskrba za jedan dan iznosila je trideset mjera finoga brašna i šezdeset mjera običnog brašna,

23 deset utovljenih volova i dvadeset volova s paše, i stotinu ovaca, osim jelenâ, i srnjakâ, i divokozâ, i utovljene peradi.

24 Jer je on imao vlast nad svim područjem s ove strane Rijeke, od Tifse do Aze, nad svim kraljevima s ove strane Rijeke; i imao je mir sa svih strana oko sebe.

25 I živjeli su Juda i Izrael u sigurnosti, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Beer-Šebe, u sve dane Salomonove.

26 Imao je Salomon četrdeset tisuća zaprežnih konja za svoja kola i dvanaest tisuća konjanika.

27 A namjesnici su pribavljali živež za kralja Salomona i za sve one koji su dolazili k stolu kralja Salomona, svaki u svome mjesecu: ništa im nije nedostajalo.

28 I ječam i slamu za konje i deve dovozili su na mjesto gdje bijahu namjesnici, svatko prema tome kako mu je bilo određeno.

29 Bog je Salomonu dao mudrost i razboritost preko mjere, i široko srce, kao pijesak što je na morskoj obali.

30 Salomonova mudrost nadmašivala je mudrost sve djece Istoka, kao i svu mudrost Egipta.

31 Jer je on bio mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahijca, i Hemana, i Kalkola, i Darde, sinova Maholovih: bio je na glasu u svim okolnim narodima.

32 I izrekao je tri tisuće izreka, a njegovih je pjesama bilo tisuću i pet.

33 Govorio je o drveću: od cedra što je u Libanonu, do izopa što iz zida izbija; govorio je i o živini, i o pticama, i o gmizavcima, i o ribama.

34 Od svih su naroda dolazili ljudi čuti mudrost Salomonovu, od svih kraljeva zemlje koji su čuli za njegovu mudrost.

5

1 I posla tirski kralj Hiram svoje sluge Salomonu; jer je čuo da su ga pomazali za kralja namjesto njegova oca, a Hiram je uvijek bio Davidov ljubitelj.

2 I poruči Salomon Hiramu, rekavši:

3 “Ti znaš da moj otac David nije mogao sagraditi dom imenu GOSPODINA, svoga Boga, zbog ratova koji su ga okruživali sa svih strana, sve dok ih GOSPODIN nije položio pod stopala njegovih nogu.

4 No sada je meni GOSPODIN, Bog moj, dao počinak sa svake strane, tako da nema ni protivnika ni zlih događaja.

5 I gle, naumio sam sagraditi dom imenu GOSPODINA, Boga mojega, kao što je GOSPODIN kazao mome ocu Davidu, rekavši: ‘Tvoj sin, kojega ću ja postaviti na tvoje prijestolje namjesto tebe, on će sagraditi dom mome imenu.’

6 Stoga zapovijedi sada da mi nasijeku cedrova stabla na Libanonu; i moje će sluge biti s tvojim slugama, a tebi ću dati nadnicu za tvoje sluge prema svemu što odrediš: jer znaš da među nama nema nikoga tko zna sjeći drvenu građu kao Sidonci.”

7 Kada je Hiram čuo Salomonove riječi, uvelike se obradova pa reče: “Neka je danas blagoslovljen GOSPODIN, koji je Davidu dao mudroga sina nad tim velikim narodom.”

8 I poruči Hiram Salomonu, rekavši: “Promislio sam o onome što si mi poručio: ispunit ću tvoju želju u pogledu cedrova drva i u pogledu jelova drva.

9 Moje sluge će ga dopremiti s Libanona do mora, a ja ću ih morem otpremiti u splavima do mjesta koje mi ti odrediš; ondje ću dati da ih rastave pa ćeš ih ti preuzeti: a ti ispuni moju želju tako da daš hrane mojoj družini.”

10 Tako dade Hiram Salomonu cedrovih stabala i jelovih stabala koliko god je htio.

11 A Salomon dade Hiramu dvadeset tisuća mjera brašna za hranu njegovoj družini i dvadeset mjera čistoga ulja; to je Salomon davao Hiramu godinu za godinom.

12 I dao je GOSPODIN Salomonu mudrost, kao što mu je bio obećao; i bijaše mir između Hirama i Salomona te oni sklopiše savez.

13 I dignu kralj Salomon na tlaku ljude iz svega Izraela; za tlaku bijaše trideset tisuća ljudi.

14 I slao ih je naizmjence u Libanon, po deset tisuća mjesečno: mjesec dana bijahu oni u Libanonu i dva mjeseca kod kuće, a nad tlakom bijaše Adoniram.

15 Salomon je imao sedamdeset tisuća onih koji su nosili teret i osamdeset tisuća kamenorezaca u gorama,

16 povrh glavara Salomonovih službenika koji bijahu nad poslom, njih tri tisuće i tri stotine, koji su upravljali narodom koji je obavljao posao.

17 I zapovjedio je kralj pa su dovozili golemo kamenje, skupocjeno kamenje; i klesali su kamenje da postave temelje Doma.

18 Klesali su ga Salomonovi graditelji i graditelji Hiramovi, i kamenoresci: tako su pripravljali drvo i kamenje za gradnju Doma.

6

1 Četiri stotine i osamdesete godine nakon što su djeca Izraelova izišla iz zemlje egipatske, u četvrtoj godini Salomonove vladavine nad Izraelom, u mjesecu zivu, a to je drugi mjesec, započe on graditi Dom GOSPODINOV.

2 A domu što ga je kralj Salomon gradio GOSPODINU duljina bijaše šezdeset lakata, širina dvadeset lakata, a visina trideset lakata.

3 Trijem pred svetištem Doma bijaše dug dvadeset lakata, prema širini Doma, a deset lakata bijaše mu širina ispred Doma.

4 I načinio je za Dom prozore uskih otvora.

5 Odaje je sagradio naokolo uza zid Doma, svuda uokolo uza zidove Doma i oko svetišta i proročišta. Dakle, načinio je niz odaja uokolo:

6 najniži niz odaja bijaše širok pet lakata, središnji bijaše širok šest lakata, a treći bijaše širok sedam lakata; jer je izvana u zidu Doma naokolo načinio sužena ležišta da se grede ne moraju učvršćivati u zidove Doma.

7 A Dom je, kada je bio u izgradnji, građen od kamena koji je bio pripravljen prije negoli je tamo dovezen: tako da se u Domu tijekom gradnje nije čuo ni čekić ni sjekira, niti ikoje oruđe od željeza.

8 Ulaz za srednji niz odaja bijaše s desne strane Doma: zavojitim stubama se uspinjalo na srednji niz odaja, a iz srednjega na treći.

9 Tako je on gradio Dom i dovršio ga; i pokrio je Dom gredama i daskama od cedrovine.

10 Tada je sagradio odaje uza sav Dom, pet lakata visoke; one su pomoću cedrove građe počivale na zdanju.

11 I dođe riječ GOSPODINOVA Salomonu, rekavši:

12 “Što se tiče Doma koji gradiš, ako budeš hodio po mojim propisima i provodio moje sudove te držao sve moje zapovijedi da u njima hodiš, tada ću ja izvršiti svoju riječ tebi, koju sam izrekao tvome ocu Davidu:

13 i prebivat ću među djecom Izraelovom; i neću ostaviti svoj narod, Izrael.”

14 Tako je Salomon sagradio Dom i dovršio ga.

15 Unutarnje zidove Doma izradio je s cedrovim daskama, i pod Doma i zidove stropa, i iznutra ih obložio drvom; i prekrio je pod Doma debelim jelovim daskama.

16 I sagradio je pregradu od dvadeset lakata od jedne do druge strane Doma, kao i pod i zidove, od cedrovih dasaka; sagradio ih je za ono unutarnje: za proročište, to jest za Svetinju nad svetinjama.

17 I bijaše Dom, to jest svetište ispred njega, dug četrdeset lakata.

18 A po cedrovini unutar Doma bijahu izrezbareni pupoljci i rastvoreni cvjetovi: sve bijaše u cedrovini; kamen se uopće nije vidio.

19 A proročište je priredio unutar Doma, da ondje postavi Kovčeg GOSPODINOVA saveza.

20 Proročište s prednje strane bijaše dvadeset lakata u duljinu, dvadeset lakata u širinu i dvadeset lakata u visinu; i obložio ga je čistim zlatom, a tako je obložio i žrtvenik, koji bijaše od cedra.

21 Tako je Salomon iznutra obložio Dom čistim zlatom i načinio pregradu od zlatnih lanaca ispred proročišta; i obložio ga zlatom.

22 Sve zdanje je oblagao zlatom, sve dok nije dovršio sav Dom; i sav žrtvenik koji bijaše kod proročišta obložio je zlatom.

23 U proročištu je načinio dva keruba od maslinova drva, svaki bijaše visok deset lakata.

24 Pet lakata bijaše jedno kerubovo krilo i pet lakata drugo kerubovo krilo: s kraja jednoga krila do kraja drugoga bijaše deset lakata.

25 I drugi kerub bijaše od deset lakata: oba keruba bijahu iste mjere i iste veličine.

26 Visina jednoga keruba bijaše deset lakata, a tako bijaše i drugoga.

27 I postavi on kerube u nutarnje zdanje: i raširili su krila kerubima, tako da je krilo jednoga doticalo jedan zid, a krilo drugoga doticalo je drugi zid; krila su im doticala jedno drugo u sredini zdanja.

28 I obložio je kerube zlatom.

29 I izrezbario je sve zidove Doma unaokolo rezbarenim likovima kerubâ, palmâ i rastvorenih cvjetova, iznutra i izvana.

30 I pod Doma obložio je zlatom, iznutra i izvana.

31 Za ulaz proročišta načinio je vrata od maslinova drva: prag i dovratnici bijahu petina zida.

32 Oba vratna krila bijahu od maslinova drva; na njima je izrezbario rezbarije kerubâ i rastvorena cvijeća te ih obložio zlatom, i presvukao je zlatom kerube i palme.

33 Tako je i za vrata svetišta načinio dovratnike od maslinova drva, četvrtinu zida.

34 A oba vratna krila bijahu od jelovine: jedno krilo bijaše u dva djela, na sklapanje, i drugo krilo bijaše u dva djela, na sklapanje.

35 Po njima je urezao kerube, palme i rascvalo cvijeće, i presvukao ih zlatom koje je pristajalo na rezbarije.

36 I sagradio je unutarnje predvorje s tri reda klesana kamena i jednim redom cedrovih greda.

37 Četvrte godine bijaše položen temelj Doma GOSPODINOVA, u mjesecu zivu;

38 a jedanaeste godine je u mjesecu bulu, a to je osmi mjesec, dovršen Dom sa svim svojim dijelovima i prema svemu uzorku. Tako ga je gradio sedam godina.

7

1 Ali svoju kuću je Salomon gradio trinaest godina; i dovršio je svu svoju kuću.

2 Sagradio je i kuću od libanonske šume; duljina joj bijaše stotinu lakata, širina pedeset lakata, a visina trideset lakata, na četiri reda cedrovih stupova, s cedrovim gredama na stupovima.

3 I bijaše prekrivena cedrovinom povrh greda koje su počivale na četrdeset i pet stupova, po petnaest u redu.

4 Prozori bijahu u tri niza, s oknom prema oknu u tri reda.

5 Sva vrata i dovratnici bijahu četvrtasti, s prozorima: s oknom prema oknu, u tri reda.

6 Načinio je i trijem od stupova; duljina mu bijaše pedeset lakata, a širina trideset lakata: i trijem bijaše ispred njih, i drugi stupovi i debela greda bijahu pred njima.

7 Zatim je načinio trijem za prijestolje s kojega će suditi, to jest sudbeni trijem; on bijaše prekriven cedrovinom od jedne do druge strane poda.

8 I njegova kuća, u kojoj je prebivao, imaše drugo predvorje unutar trijema, koji bijaše sličan po izradi. Salomon je načinio i kuću nalik tome trijemu, za faraonovu kćer koju bijaše uzeo za ženu.

9 Sve je to bilo od skupocjena kamenja, kamenja isječena po mjeri, rezana pilama, iznutra i izvana, od temelja do zidnoga vijenca, a tako i vani prema velikom predvorju.

10 I temelj bijaše od skupocjena kamenja, i to od golema kamenja, kamenja od deset lakata i kamenja od osam lakata.

11 I gore bijaše skupocjeno kamenje, kamenje isječeno po mjeri, i cedrovina.

12 I uokolo velikog predvorja bijahu tri reda od klesana kamenja i red cedrovih greda; kako za unutarnje predvorje Doma GOSPODINOVA, tako i za trijem kuće.

13 I posla Salomon da se dovede Hirama iz Tira.

14 On bijaše sin jedne udovice iz Naftalijeva plemena, a otac mu bijaše neki čovjek iz Tira, koji je obrađivao mjed: on bijaše pun mudrosti i razboritosti te je vješto izrađivao sve radove u mjedi. I dođe on kralju Salomonu i izvede sav njegov posao.

15 Izlio je dva stupa od mjedi, svaki visok osamnaest lakata: uokolo je svakoga od njih opasivala uzica od dvanaest lakata.

16 I načinio je dva oglavlja od lijevane mjedi da se postave povrh stupova; visina jednoga oglavlja bijaše pet lakata i visina drugoga oglavlja bijaše pet lakata;

17 i mreže isprepletene, i vijence izvedene lančanim vezom, za oglavlja koja bijahu povrh stupova: sedam za jedno oglavlje i sedam za drugo oglavlje.

18 I načinio je dva stupa i dva reda šîpākā uokolo iznad jedne mreže da prekrije oglavlja koja bijahu na vrhu: tako je načinio i za drugo oglavlje.

19 I oglavlja koja bijahu na vrhovima stupova bijahu izrađena u obliku ljiljana u trijemu, četiri lakta.

20 I oglavlja na ta dva stupa imahu šípke iznad, sučelice izbočini koja bijaše kod mreže: šîpākā je bilo dvije stotine u redovima uokolo nad drugim oglavljem.

21 I podigao je stupove u trijemu hrama: podigavši desni stup nazva ga Jakin; podigavši lijevi stup nazva ga Boaz.

22 Na vrhu stupova bijahu izvedeni ljiljani: tako bijaše dovršen posao sa stupovima.

23 Načinio je i lijevano more široko deset lakata od jednoga do drugoga ruba: bijaše ono okruglo svuda uokolo, pet lakata visoko, i opasivala ga je uokolo uzica od trideset lakata.

24 Ispod ruba uokolo okruživali su ga pupoljci, po deset na lakat, okruživali su more uokolo: pupoljci bijahu izliveni u dva reda kada se lijevalo.

25 Stajalo je na dvanaest volova: tri su gledala prema sjeveru, tri su gledala prema zapadu, tri su gledala prema jugu, a tri su gledala prema istoku: more je bilo postavljeno na njima, i svi stražnji dijelovi bijahu im iznutra.

26 I bijaše ono debelo jedan pedalj, a rub mu bijaše izrađen kao rub čaše, s cvjetovima ljiljana; zapremao je dvije tisuće bata.

27 Načinio je i deset podnožja od mjedi; četiri lakata bijaše duljina pojedinoga podnožja, četiri lakta širina i tri lakta visina.

28 Podnožja bijahu izrađena na ovaj način: imahu okvire, a okviri bijahu među izbočinama.

29 Na okvirima koji bijahu među izbočinama bijahu lavovi, volovi i kerubi; a odozgor nad izbočinama bijaše postolje, dok ispod lavova i volova bijahu neki dodaci načinjeni od tankoga ručnoga rada.

30 Svako podnožje imalo je četiri mjedena kotača i ploče od mjedi, a četiri njihova ugla imala su podupirače: pod umivaonikom podupirači bijahu izliveni sa strane svakoga dodatka.

31 Otvor unutar i iznad oglavlja iznosio je jedan lakat, no otvor mu bijaše okrugao kao i postolje, lakat i pol, i po njegovu otvoru bijahu urezani ukrasi sa svojim okvirima; četvrtastim, a ne okruglim.

32 Pod okvirima bijahu četiri kotača, a osovine kotača bijahu spojene s postoljem: visina svakoga kotača bijaše lakat i pol.

33 Kotači bijahu izrađeni kao kolski kotači: sve njihove osovine, glavčine, naplaci i prečage bijahu lijevane.

34 I bijahu četiri podupirača na četiri ugla pojedinog podnožja: ti podupirači bijahu dijelom samoga podnožja.

35 Vrh podnožja bijaše povišen pola lakta u krug, a na vrhu podnožja njegove izbočine i njegovi okviri bijahu u jednome dijelu.

36 Jer je na pločama izbočinâ, kao i na njegovim okvirima, urezao kerube, lavove i palme, već prema veličini svakoga i prema veličini dodataka uokolo.

37 Na taj način je izradio deset podnožja: svako u jednome odljevku, jedne mjere i jedne veličine.

38 Zatim je izradio deset umivaonika od mjedi. Pojedini umivaonik je zapremao četrdeset bata, a svaki umivaonik je imao četiri lakta: po jedan umivaonik na svako od onih deset podnožja.

39 Pet podnožja postavio je s desne strane Doma i pet s lijeve strane Doma; a more je postavio s desne strane Doma, prema jugoistoku.

40 I izradio je Hiram kotlove, i lopate, i zdjele. Tako je Hiram dovršio sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom GOSPODINOV:

41 dva stupa i dva zdjelasta oglavlja koja bijahu na vrhu ta dva stupa; i dvije mreže, da prekriju ta dva zdjelasta oglavlja koja bijahu na vrhu stupova;

42 i četiri stotine šîpākā za te dvije mreže, to jest dva reda šîpākā za pojedinu mrežu, da prekriju zdjelasta oglavlja što bijahu na stupovima;

43 i deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima;

44 i jedno more i dvanaest volova pod tim morem;

45 i lonce, i lopate, i zdjele: svi ti predmeti što ih je Hiram izradio kralju Salomonu za Dom GOSPODINOV bijahu od uglačane mjedi.

46 Kralj ih je lijevao u Jordanskoj ravnici, u glinenu tlu između Sukota i Sartana.

47 I ostavi Salomon sve te predmete ne odvagnuvši ih, jer ih je bilo nadasve mnogo: nije utvrđena ni težina mjedi.

48 I načinio je Salomon sve predmete koji su pripadali Domu GOSPODINOVU: zlatan žrtvenik, i zlatan stol na kojemu bijaše prikazni kruh,

49 i svijećnjake od čistoga zlata, pet s desne strane i pet s lijeve strane pred proročištem, sa cvjetovima, i svjetiljkama, i kliještima od zlata,

50 i šalice, i usekače, i zdjele, i žlice, i kadionike od čistoga zlata, i šarke za vrata od čistoga zlata, kako za vrata unutarnje prostorije, to jest Svetinje nad svetinjama, tako i za vrata Doma, to jest Hrama.

51 Tako je dovršen sav posao što ga je kralj Salomon obavljao za Dom GOSPODINOV. I unio je Salomon ono što je njegov otac David bio namijenio; to jest stavio je srebro, zlato i posuđe u riznicu Doma GOSPODINOVA.

8

1 Tada okupi Salomon starješine Izraela i sve poglavare plemenâ, otačke knezove djece Izraelove, kod kralja Salomona u Jeruzalemu, da Kovčeg GOSPODINOVA saveza odnesu gore iz Davidova grada, a to je Sion.

2 I okupiše se svi Izraelovi muškarci kod kralja Salomona na blagdan u mjesecu etanimu, a to je sedmi mjesec.

3 I dođoše Izraelove starješine, a svećenici poniješe Kovčeg.

4 I poniješe gore Kovčeg GOSPODINOV, i Šator sastanka i sve svete predmete koji bijahu u Šatoru; sve to svećenici i Leviti poniješe gore.

5 Kralj Salomon, i sva Izraelova zajednica koja se okupila kod njega, bijaše s njim pred Kovčegom žrtvujući ovce i volove, koje se zbog množine nije moglo ni odrediti ni prebrojiti.

6 I uniješe svećenici Kovčeg GOSPODINOVA saveza na njegovo mjesto, u proročište Doma, u najsvetije mjesto, to jest pod krila kerubâ.

7 Jer su kerubi širili svoja dva krila nad mjestom za Kovčeg; i zaklanjali su kerubi odozgora Kovčeg i njegove motke.

8 I izvukli su motke, tako da se krajeve motki vidjelo iz Svetišta pred proročištem, ali ih se nije vidjelo izvana: ondje su do ovoga dana.

9 Ne bijaše u Kovčegu ničega osim dviju kamenih ploča koje je Mojsije stavio u nj kod Horeba, kada je GOSPODIN sklopio savez s djecom Izraelovom, kada su ona izišla iz zemlje egipatske.

10 A kada su svećenici izišli iz Svetišta, oblak ispuni Dom GOSPODINOV,

11 tako da zbog oblaka svećenici nisu mogli nastaviti služiti: jer je slava GOSPODINOVA ispunila Dom GOSPODINOV.

12 Tada Salomon prozbori: “GOSPODIN je rekao da će prebivati u gustoj tmini.

13 Ja sam ti sagradio dom da prebivaš u njemu, stalno mjesto za tebe da u njemu prebivaš zauvijek.”

14 I okrene kralj svoje lice te blagoslovi svu Izraelovu zajednicu (a sva Izraelova zajednica je stajala)

15 i reče: “Neka je blagoslovljen GOSPODIN, Bog Izraelov, koji je na svoja usta govorio mome ocu Davidu, i svojom rukom to ispunio, rekavši:

16 ‘Od onoga dana kada sam izveo svoj narod, Izraela, iz Egipta, nisam izabrao ni jedan grad od svih Izraelovih plemena da sagradi dom da u njemu bude moje ime, nego sam izabrao Davida da on bude nad mojim narodom, Izraelom.’

17 I bijaše u srcu moga oca Davida da sagradi dom imenu GOSPODINA, Boga Izraelova.

18 Ali GOSPODIN je mome ocu Davidu rekao: ‘Budući da ti je u srcu bila želja da sagradiš dom mome imenu, dobro si učinio da ti je to bilo u srcu.

19 No nećeš ti podići taj dom; nego tvoj sin, koji će izići iz tvojih slabina, on će sagraditi dom mome imenu.’

20 I izvršio je GOSPODIN svoju riječ koju je izrekao i ja sam ustao na mjesto moga oca Davida i sjeo na Izraelovo prijestolje, kao što je GOSPODIN obećao, i sagradio dom imenu GOSPODINA, Boga Izraelova.

21 I odredio sam ondje mjesto za Kovčeg u kojemu je savez GOSPODINOV, koji je on sklopio s našim ocima kada ih je izveo iz zemlje egipatske.”

22 I stade Salomon pred GOSPODINOV žrtvenik u nazočnosti sve Izraelove zajednice te raširi ruke prema nebu

23 i reče: “GOSPODINE, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti, ni gore na nebu, ni dolje na zemlji, koji držiš savez i milost svojim slugama koji hode pred tobom svim svojim srcem;

24 koji si održao ono što si obećao svome sluzi Davidu, ocu mojemu: na svoja si usta izrekao i svojom si rukom to ispunio, kao što je to danas.

25 Stoga sada, GOSPODINE, Bože Izraelov, održi svome sluzi Davidu, ocu mojemu, ono što si mu obećao, rekavši: ‘Neće ti preda mnom nestati čovjeka da sjedi na Izraelovu prijestolju; tako da tvoja djeca paze na svoj put, da hode preda mnom kao što si ti hodio preda mnom.’

26 A sada, Bože Izraelov, molim te, neka bude potvrđena tvoja riječ koju si izrekao svome sluzi Davidu, ocu mojemu.

27 Ali hoće li Bog doista prebivati na zemlji? Gle, nebo i nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, kamoli ovaj Dom što sam ga ja sagradio.

28 No obazri se na molitvu svoga sluge i na njegovo zaklinjanje, GOSPODINE, Bože moj, da poslušaš vapaj i molitvu koju tvoj sluga danas moli pred tobom:

29 kako bi tvoje oči noću i danju bile otvorene prema ovome domu, to jest prema ovome mjestu za koje si rekao: ‘Tu će biti moje ime’; da poslušaš molitvu koju će tvoj sluga uputiti prema ovome mjestu.

30 I poslušaj zaklinjanje svoga sluge, i naroda svojega, Izraela, kada ti se pomole prema ovome mjestu: i čuj u nebu gdje prebivaš; i kada čuješ, oprosti.

31 Ako itko sagriješi protiv svoga bližnjega pa mu se pod prisegom naloži da se zakune, i ta prisega dođe pred tvoj žrtvenik u ovome Domu,

32 tada čuj ti u nebu i djeluj, i sudi svojim slugama osudivši zlobnika, svalivši put njegov na glavu njegovu; a pravednoga opravdaj dajući mu prema njegovoj pravednosti.

33 Kada tvoj narod, Izrael, bude potučen pred neprijateljem, zato što su sagriješili protiv tebe, i ponovno se obrati k tebi, i prizna tvoje ime, i pomoli se, i stane te zaklinjati u ovome Domu,

34 tada čuj ti u nebu i oprosti grijeh svome narodu, Izraelu, i ponovno ih dovedi u zemlju koju si dao njihovim ocima.

35 Kada nebo bude zatvoreno i ne bude kiše, zato što su sagriješili protiv tebe, ako se pomole prema ovome mjestu, i priznaju tvoje ime, i odvrate se od svoga grijeha, kada ih ti unesrećiš:

36 tada čuj ti u nebu i oprosti grijeh svojih slugu i svoga naroda, Izraela, da ih poučiš dobru putu kojim će hoditi, i pošalji kišu na svoju zemlju, koju si svome narodu dao u baštinu.

37 Ako u zemlji bude gladi, ako bude kuge, snijeti, plijesni, skakavca, ili ako bude gusjenice; ako ih njihovi neprijatelji opsjednu u zemlji njihovih gradova; kakva god pošast, kakva god bolest bila:

38 koju god molitvu ili zaklinjanje uputi koji god čovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, od kojih će svaki upoznati muku vlastita srca pa raširi svoje ruke prema ovome Domu,

39 tada ti čuj u nebu, svome prebivalištu, i oprosti, i djeluj, i daj svakome prema njegovim putovima, jer ti poznaješ njegovo srce (jer ti, samo ti, poznaješ srca sve djece ljudske);

40 kako bi te se bojali sve dane dokle god žive u zemlji koju si ti dao našim ocima.

41 Štoviše, i tuđinca, koji nije od tvoga naroda, Izraela, nego je zbog tvoga imena stigao iz daleke zemlje

42 (jer će oni čuti za tvoje veliko ime, i za tvoju snažnu ruku, i za tvoju ispruženu mišicu); kada on dođe i pomoli se prema ovome domu,

43 čuj ti u nebu, svome prebivalištu, i učini prema svemu onome za što tuđinac vapi tebi: da bi sav zemaljski narod upoznao tvoje ime, da bi te se bojao kao tvoj narod, Izrael; i da bi uvidjeli da je ovaj dom, koji sam ja sagradio, nazvan tvojim imenom.

44 Ako tvoj narod iziđe u boj protiv svoga neprijatelja, kamo god ih ti poslao, i pomoli se GOSPODINU prema ovome gradu što si ga ti izabrao i prema Domu koji sam ja sagradio tvome imenu,

45 tada ti u nebu čuj njihovu molitvu i njihovo zaklinjanje pa podrži njihovu parnicu.

46 Sagriješe li protiv tebe (jer nema čovjeka koji ne griješi) i ti se razljutiš na njih i predaš ih neprijatelju, tako da ih odvedu u sužanjstvo u zemlju neprijateljevu, daleko ili blizu;

47 ipak, ako promisle o sebi u zemlji u koju budu odvedeni kao sužnji, i pokaju se, i usrdno ti se pomole u zemlji onih koji su ih porobili, rekavši: ‘Sagriješili smo i izopačeno postupili, zlo smo počinili’;

48 i tako ti se vrate svim svojim srcem i svom svojom dušom, u zemlji svojih neprijatelja koji su ih porobili, i pomole ti se okrenuti prema svojoj zemlji, koju si ti dao njihovim ocima, gradu koji si izabrao i Domu što sam ga ja sagradio tvome imenu,

49 tada čuj njihovu molitvu i njihovo zaklinjanje u nebu, svome prebivalištu, i podrži njihovu parnicu,

50 i oprosti svome narodu što je sagriješio protiv tebe, i sve njihove prijestupe kojima su se ogriješili o tebe, i iskaži im smilovanje pred onima koji su ih porobili, da bi oni imali smilovanje za njih;

51 jer su oni tvoj narod, i tvoja baština, koji si izveo iz zemlje egipatske, iz peći željezne.

52 Neka bi tvoje oči bile otvorene na usrdnu molitvu tvoga sluge i na usrdnu molitvu tvoga naroda, Izraela, da ih poslušaš u svemu za što vape tebi.

53 Jer si ih ti izdvojio od svih naroda na zemlji da budu tvoja baština, kao što si govorio rukom svoga sluge Mojsija kada si izvodio naše oce iz Egipta, Gospodine BOŽE.”

54 Kad je Salomon dovršio svu tu molitvu i zaklinjanje GOSPODINU, podignu se on s koljena ispred GOSPODINOVA žrtvenika, gdje je klečao ruku raširenih prema nebu.

55 I uspravi se on te jakim glasom blagoslovi svu Izraelovu zajednicu govoreći:

56 “Blagoslovljen neka je GOSPODIN, koji je dao počinak svome narodu, Izraelu, prema svemu što je obećao: nije izostala ni jedna riječ od svega njegova dobroga obećanja koje je obećao rukom svoga sluge Mojsija.

57 Neka GOSPODIN, Bog naš, bude s nama, kao što je bio s našim ocima; neka nas ne napušta niti nas se odriče:

58 neka privine naša srca k sebi da hodimo svim njegovim putovima i držimo sve njegove zapovijedi, i njegove propise, i njegove sudove, koje je zapovjedio našim ocima.

59 I neka ove moje riječi, koje sam usrdno izmolio pred GOSPODINOM, budu blizu GOSPODINU, Bogu našemu, dan i noć, da u svako doba podrži parnicu svoga sluge i parnicu svoga naroda, Izraela, kako već bude trebalo:

60 kako bi sav narod na zemlji znao da je GOSPODIN Bog i da nema drugoga.

61 Neka vam, stoga, srce bude savršeno s GOSPODINOM, Bogom našim, da hodite po njegovim propisima i držite njegove zapovijedi, kao što je danas.”

62 I priniješe kralj i sav Izrael s njim žrtvu pred GOSPODINOM.

63 I prinije Salomon na žrtvu pomirbene prinose, koje je prinio GOSPODINU, dvadeset i dvije tisuće volova i stotinu i dvadeset tisuća ovaca. Tako kralj i sva djeca Izraelova posvetiše GOSPODINOV Dom.

64 Istoga dana posveti kralj središte predvorja koje bijaše ispred GOSPODINOVA Doma; jer je ondje prinio paljenice i jestive prinose i salo pomirbenih prinosa, jer je mjedeni žrtvenik koji bijaše pred GOSPODINOM bio premalen da primi paljenice, jestive prinose i salo pomirbenih prinosa.

65 Tada Salomon održa svečanost, i sav Izrael zajedno s njim, velik zbor, od ulaza u Hamat do Rijeke egipatske, pred GOSPODINOM, Bogom našim, sedam dana i sedam dana, to jest četrnaest dana.

66 Osmoga dana otposla on narod; i blagosloviše oni kralja te odoše svojim šatorima veseli i razdragana srca zbog svega dobra što je GOSPODIN učinio za svoga slugu Davida i za svoj narod, Izrael.

9

1 Kada je Salomon dovršio gradnju GOSPODINOVA Doma i kraljeve kuće, i svega što je Salomon želio i što mu je bilo ugodno činiti,

2 ukaza se GOSPODIN Salomonu po drugi put, kao što mu se bio ukazao kod Gibeona.

3 I reče mu GOSPODIN: “Čuo sam tvoju molbu i tvoju usrdnu molitvu koju si iznio preda mnom: posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u nj postaviš moje ime dovijeka; i oči moje i moje srce svagda će biti ovdje.

4 A ako budeš hodio preda mnom kao što je hodio tvoj otac David, u čestitosti srca i u poštenju, i postupao prema svemu što sam ti zapovjedio i držao moje propise i moje sudove,

5 tada ću ja dovijeka utvrditi prijestolje tvoga kraljevstva nad Izraelom, kao što sam obećao tvome ocu Davidu, rekavši: ‘Neće ti ponestati čovjeka na Izraelovu prijestolju.’

6 Ali ako se odvratite od toga da me slijedite, vi i vaša djeca, i ne budete držali moje zapovijedi i moje propise koje sam stavio pred vas, nego odete služiti drugim bogovima i klanjati im se,

7 tada ću ja istrijebiti Izraela iz zemlje koju im dadoh; a ovaj Dom, koji sam posvetio svome imenu, odbacit ću od svoga lica, Izrael pak će biti poslovicom i uzrečicom među svim narodima.

8 A kraj ovoga Doma, koji je uzvišen, svatko tko bude prolazio kraj njega bit će zaprepašten; i zviždat će i govoriti: ‘Zašto je GOSPODIN učinio tako toj zemlji i tome Domu?’

9 I odgovorit će: ‘Zato što su napustili GOSPODINA, Boga svojega, koji je izveo njihove oce iz zemlje egipatske, i prihvatili druge bogove, klanjali im se i služili im; zato je GOSPODIN naveo na njih sve ovo zlo.’ ”

10 Na svršetku dvadeset godina, kada je Salomon sagradio obje građevine, Dom GOSPODINOV i kraljevu kuću

11 (a Hiram, kralj Tira, opskrbljivao je Salomona cedrovim i jelovim drvom, koliko god je on htio), dade kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji galilejskoj.

12 I iziđe Hiram iz Tira da vidi gradove koje mu je dao Salomon, ali mu se ne svidješe.

13 I reče: “Kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate moj?” I nazva ih zemljom Kabul; tako je do današnjeg dana.

14 I posla Hiram kralju stotinu i dvadeset talenata zlata.

15 A ovo je razlog zbog kojega je kralj Salomon digao tlaku: da sagradi Dom GOSPODINOV i vlastitu kuću, i Milo, i Jeruzalemski zid, i Hasor, i Megido, i Gezer.

16 Jer je faraon, kralj egipatski, uzašao i zauzeo Gezer, spalio ga ognjem i pobio Kanaance koji su živjeli u tome gradu te ga darovao svojoj kćeri, ženi Salomonovoj.

17 A Salomon je sagradio Gezer i Bet-Horon Donji,

18 i Baalat, i Tadmor u pustari, u zemlji,

19 i sve gradove-skladišta što ih je Salomon imao, i gradove za svoja kola, i gradove za svoje konjanike, i ono što je Salomon želio sagraditi u Jeruzalemu, i u Libanonu i u svoj zemlji pod svojom vlašću.

20 A svemu narodu koji je preostao od Amorejaca, Hetita, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, koji nisu bili od djece Izraelove,

21 njihovoj djeci koja su nakon njih ostala u zemlji, koju djeca Izraelova nisu bila u stanju potpuno uništiti, njima je Salomon nametnuo obvezan prisilan rad do ovoga dana.

22 Ali od djece Izraelove nije Salomon činio kmetove, nego su oni bili ratnici, i njegove sluge, i njegovi namjesnici, i njegovi zapovjednici, i zapovjednici njegovih kolâ, i njegovi konjanici.

23 Ti bijahu upravitelji nad službenicima koji su bili nad Salomonovim poslom, njih pet stotina i pedeset, koji su upravljali narodom koji je izvodio radove.

24 No faraonova kći uzađe iz Davidova grada u svoju kuću koju joj je sagradio Salomon; tada on sagradi Milo.

25 Tri puta u godini prinosio je Salomon paljenice i pomirbene prinose na žrtveniku što ga je sagradio GOSPODINU te palio kâd na žrtveniku što bijaše pred GOSPODINOM. Tako je dovršio Dom.

26 I sagradio je kralj Salomon brodovlje u Esjon-Geberu, koji je kraj Elota, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj.

27 I posla Hiram tim lađama svoje sluge, pomorce koji su poznavali more, zajedno sa Salomonovim slugama.

28 Oni otploviše u Ofir i uzeše odande zlato, četiri stotine i dvadeset talenata, i doniješe ga kralju Salomonu.

10

1 A kada je kraljica od Šebe čula za Salomonovu glasovitost u pogledu GOSPODINOVA imena, dođe ga ona iskušati teškim pitanjima.

2 I dođe ona u Jeruzalem s velikom pratnjom, s devama koje su nosile začine i vrlo mnogo zlata i dragocjenog kamenja. Kada je došla k Salomonu, porazgovara ona s njime o svemu što joj bijaše u srcu.

3 I odgovori Salomon na sva njezina pitanja: kralju nije bilo skriveno ništa što joj ne bi objasnio.

4 A kada kraljica od Šebe vidje svu Salomonovu mudrost, i kuću koju je sagradio,

5 i jelo na njegovu stolu, i stanove njegovih slugu, i posluživanje njegovih poslužitelja i njihovu odjeću, i njegove peharnike, i način na koji je on uzlazio u Dom GOSPODINOV, ne bijaše više duha u njoj.

6 I reče ona kralju: “Istinito je bilo izvješće što sam ga u svojoj zemlji čula o tvojim djelima i o tvojoj mudrosti.

7 No nisam vjerovala riječima, sve dok nisam došla i sve dok moje oči nisu to vidjele; i gle, ni pola mi toga nije bilo rečeno: tvoja mudrost i uspješnost nadvisuju glasovitost o kojoj sam čula.

8 Sretni su tvoji ljudi, sretne su ove tvoje sluge koje neprestano stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost.

9 Neka je blagoslovljen GOSPODIN, Bog tvoj, kojemu se svidjelo da tebe postavi na Izraelovo prijestolje: zato što GOSPODIN zauvijek ljubi Izraela, učinio te kraljem da provodiš pravdu i pravicu.”

10 I dade ona kralju stotinu i dvadeset talenata zlata, velik tovar začina i dragocjeno kamenje: nikada više ne bijaše takva obilja začina kao to što je kraljica od Šebe dala kralju Salomonu.

11 A i Hiramovo brodovlje, koje je dovezlo zlato iz Ofira, iz Ofira je dovezlo i obilje almugovih stabala i dragoga kamenja.

12 Kralj je od almugovih stabala načinio stupove za Dom GOSPODINOV i za kraljevu kuću, i harfe i psaltire za pjevače: nikada nije stiglo takvih almugovih stabala, niti ih se vidjelo do ovoga dana.

13 I dade kralj Salomon kraljici od Šebe sve što je zaželjela, što god je zaiskala uz ono što joj je dao od svoga kraljevskoga obilja. Tako ona krene i vrati se u svoju zemlju zajedno sa svojim slugama.

14 Težina zlata koje je dolazilo Salomonu u jednoj godini bijaše šest stotina šezdeset i šest talenata zlata,

15 osim onoga što je dobivao od trgovaca, i od prometa trgovaca začinima, i od svih kraljeva Arabije, i od upraviteljâ zemlje.

16 I načini kralj Salomon dvije stotine štitića od kovanog zlata; na jedan štitić je išlo po šest stotina šekela zlata.

17 I načini on tri stotine štitova od kovanog zlata; tri mine zlata išlo je na jedan štit: i stavi ih kralj u kuću od libanonske šume.

18 I još načini kralj veliko prijestolje od slonove kosti te ga obloži najboljim zlatom.

19 Prijestolje je imalo šest stuba, a vrh prijestolja bijaše odostraga okrugao; i bijahu sa svake strane potpornji na sjedalu, a uz potpornje stajahu dva lava.

20 Dvanaest lavova je stajalo ondje s jedne i s druge strane na onih šest stuba: takvo što ne bijaše izrađeno ni u kojem kraljevstvu.

21 I sve Salomonove posude za piće bijahu od zlata i sve posude u kući od libanonske šume bijahu od čistoga zlata; ni jedna nije bila od srebra: ono se u Salomonove dane smatralo ništavnim.

22 Jer kralj je na moru imao taršiško brodovlje zajedno s Hiramovim brodovljem: jednom u tri godine stizalo bi taršiško brodovlje donoseći zlato, i srebro, slonovu kost, i majmune, i paune.

23 Tako je kralj Salomon bogatstvom i mudrošću nadmašio sve zemaljske kraljeve.

24 I utjecala se sva zemlja k Salomonu da čuje njegovu mudrost, koju je Bog stavio u njegovo srce.

25 I svatko bi mu redovito, godinu za godinom, donosio svoj dar: posude od srebra, i posude od zlata, i halje, i bojnu opremu, i začine, konje, i mazge.

26 I sakupio je Salomon kola i konjanike: imao je tisuću i četiri stotine kola i dvanaest tisuća konjanika, koje je rasporedio u gradove za kolâ i kod kralja u Jeruzalemu.

27 I učinio je kralj da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja i dao je da cedrova bude u obilju kao što je u Dolini obilje stabala smokve.

28 I imao je Salomon konja dovedenih iz Egipta i lanenoga prediva: kraljevi su trgovci primali laneno predivo za određenu cijenu.

29 I kola bi dolazila gore i izlazila iz Egipta za šest stotina šekela srebra, a konj po stotinu i pedeset: tako su ih putem njih izvozili za sve hetitske kraljeve i za kraljeve Sirije.

11

1 Ali kralj Salomon je, uz faraonovu kćer, volio mnoge žene tuđinke: žene Moabaca, Amonaca, Edomaca, Sidonaca i Hetita;

2 od naroda u pogledu kojih je GOSPODIN djeci Izraelovoj rekao: “Nemojte odlaziti k njima, ni oni neka ne dolaze k vama; jer će oni, svakako, okrenuti vaša srca za svojim bogovima.” Salomon je s ljubavlju prionuo uz njih.

3 Imao je sedam stotina žena, kneginja, i tri stotine priležnica; i njegove su mu žene odvratile srce.

4 Jer kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce za drugim bogovima; i nije njegovo srce bilo savršeno s GOSPODINOM, Bogom njegovim, kao što je bilo srce njegova oca Davida.

5 Jer je Salomon pošao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i za Milkomom, gadošću Amonaca.

6 I činio je Salomon zlo u GOSPODINOVIM očima te nije posve išao za GOSPODINOM, kao što je njegov otac David.

7 Tada je Salomon sagradio uzvišicu za Kemoša, gadost Moaba, na gori koja je pred Jeruzalemom, i za Moleka, gadost djece Amonove.

8 Jednako je učinio i za sve svoje žene tuđinke, koje su palile kâd i žrtvovale svojim bogovima.

9 I razljuti se GOSPODIN na Salomona, zato što mu se srce odvratilo od GOSPODINA, Boga Izraelova, koji mu se dvaput ukazao

10 i dao mu zapovijed u pogledu toga da ne ide za drugim bogovima, ali on nije održao to što je GOSPODIN zapovjedio.

11 Stoga GOSPODIN reče Salomonu: “Budući da si to učinio, i nisi držao moj savez i moje propise koje sam ti zapovjedio, ja ću svakako otrgnuti kraljevstvo od tebe i dati ga tvome sluzi.

12 Ali zbog tvoga oca Davida neću to učiniti za tvojih dana; nego ću ga otrgnuti iz ruke tvoga sina.

13 No neću otrgnuti sve kraljevstvo, nego ću jedno pleme dati tvome sinu, zbog moga sluge Davida, i zbog Jeruzalema, koji sam izabrao.”

14 Tada GOSPODIN podiže protivnika Salomonu: Hadada Edomca: on je bio od kraljeva potomstva u Edomu.

15 Jer kada je David bio u Edomu, a Joab, zapovjednik vojske, uzašao pokopati pobijene, nakon što je pobio sve muško u Edomu

16 (jer je Joab ostao ondje šest mjeseci sa svim Izraelom, sve dok nisu istrijebili svakog muškarca u Edomu),

17 pobjegao je Hadad, on i neki Edomci od slugu njegova oca, da bi otišao u Egipat; Hadad je tada bio tek malo dijete.

18 Oni su napustili Midijan i otišli u Paran; i poveli su sa sobom ljude iz Parana te otišli u Egipat k faraonu, kralju Egipta, koji mu je dao kuću, odredio mu hranu i dodijelio mu zemlju.

19 I našao je Hadad veliku naklonost u faraonovim očima, tako da mu je ovaj dao za ženu sestru svoje žene, sestru kraljice Tahpenese.

20 A sestra Tahpenesina rodila mu je sina Genubata, kojega je Tahpenesa dojila u faraonovu domu; i bijaše Genubat u faraonovu domu među faraonovim sinovima.

21 Kada je Hadad u Egiptu čuo da je David usnuo kod svojih otaca, i da je mrtav Joab, zapovjednik vojske, reče Hadad faraonu: “Pusti me da odem u svoju zemlju.”

22 Tada mu faraon reče: “Ta što ti nedostaje kod mene da, gle, želiš ići u svoju zemlju?” A on odgovori: “Ništa; no ipak me pusti da odem.”

23 I podigao mu je Bog i drugoga protivnika, Rezona, sina Elijadova, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja Sobe.

24 On si je skupio ljude te postao zapovjednikom nad jednom skupinom kada je David ubijao one iz Sobe. I odoše oni do Damaska, ondje se nastaniše i vladahu u Damasku.

25 On je, pored zla što ga je činio Hadad, bio protivnik Izraelu u sve Salomonove dane: prezirao je Izraela i vladao nad Sirijom.

26 I Jeroboam, sin Efraćanina Nebata iz Sareda, Salomonov sluga, čijoj majci, udovici, bijaše ime Serua, čak je i on podigao ruku protiv kralja.

27 A ovo je bio razlog zašto je on podigao ruku protiv kralja: Salomon je gradio Milo te popravljao pukotine na gradu svoga oca Davida.

28 A bijaše Jeroboam sposoban čovjek. Kada Salomon vidje da je mladić poduzetan, postavi ga za upravitelja nad svime za što je bio zadužen dom Josipov.

29 Nekako u to doba zbilo se to da je Jeroboam izišao iz Jeruzalema pa ga je na putu našao prorok Ahija Šilonac, a on se bio umotao u novi plašt, i bijahu njih dvojica sami u polju.

30 I uze Ahija taj novi plašt što bijaše na njemu te ga razdera na dvanaest komada.

31 I reče on Jeroboamu: “Uzmi sebi deset komada; jer ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Evo, ja ću otrgnuti kraljevstvo iz Salomonove ruke i tebi ću dati deset plemena

32 (no on će imati jedno pleme, zbog moga sluge Davida, i zbog Jeruzalema, grada koji sam izabrao od svih Izraelovih plemena):

33 zato što su me napustili i klanjali se Aštoreti, boginji Sidonaca, Kemošu, bogu Moabaca, i Milkomu, bogu djece Amonove, i nisu hodili mojim putovima, da čine ono što je pravo u mojim očima i da drže moje propise i moje sudove, kao što je činio njegov otac David.

34 No neću uzeti sve kraljevstvo iz njegove ruke, nego ću ga učiniti knezom u sve dane njegova života, zbog moga sluge Davida, koga sam izabrao, zato što je on držao moje zapovijedi i moje propise.

35 Ali ću uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi ću ga dati, i to deset plemena.

36 A njegovu sinu ću dati jedno pleme, da moj sluga David može uvijek imati svjetlo preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao da u nj namjestim svoje ime.

37 I uzet ću tebe pa ćeš vladati prema svemu što želi tvoja duša, i bit ćeš kralj nad Izraelom.

38 Ako budeš slušao sve što ti zapovijedam te hodio mojim putovima i činio ono što je pravo u mojim očima, držeći moje propise i moje zapovijedi kao što je činio moj sluga David, tada ću ja biti s tobom i sagraditi ti pouzdan dom, kao što sam sagradio Davidu, i dat ću ti Izraela.

39 I ponizit ću za to sjeme Davidovo, ali ne zauvijek.’ ”

40 Zbog toga je Salomon tražio prigodu da ubije Jeroboama. I ustade Jeroboam te pobježe u Egipat k Šišaku, kralju egipatskome; i bijaše on u Egiptu sve do Salomonove smrti.

41 A ostala Salomonova djela, i sve što je on učinio, i njegova mudrost, nisu li popisana u knjizi Salomonovih djela?

42 Vrijeme koje je Salomon u Jeruzalemu vladao nad svim Izraelom bijaše četrdeset godina.

43 I usnu Salomon sa svojim ocima, i bî pokopan u gradu svoga oca Davida; a namjesto njega zavlada njegov sin Rehoboam.

12

1 I ode Rehoboam u Šekem; jer je sav Izrael došao u Šekem da ga postavi kraljem.

2 I čû Jeroboam, sin Nebatov, koji još bijaše u Egiptu (jer Jeroboam bijaše pobjegao pred kraljem Salomonom i nastanio se u Egiptu),

3 da su poslali i pozvali ga. I dođe Jeroboam i sva Izraelova zajednica te rekoše Rehoboamu:

4 “Tvoj otac je otežao naš jaram: olakšaj nam sada malo tešku službu svoga oca i njegov težak jaram što ga je stavio na nas pa ćemo ti služiti.”

5 On im odvrati: “Otiđite na tri dana pa tada opet dođite k meni.” I ode narod.

6 I posavjetova se kralj Rehoboam sa starcima koji su stajali pred njegovim ocem Salomonom dok on još bijaše živ, i upita ih: “Što vi savjetujete da odgovorim ovome narodu?”

7 Oni mu prozboriše, rekavši: “Ako danas želiš biti sluga ovome narodu, i služiti im, odgovoriš li im dobrim riječima, tada će oni biti tvoje sluge dovijeka.”

8 Ali on odbaci savjet koji mu dadoše starci te se posavjetova s mladićima koji su odrasli s njim i koji su stajali pred njim;

9 i reče im: “Što mi vi savjetujete da odgovorim ovome narodu, koji mi reče: ‘Olakšaj nam malo jaram što ga je na nas stavio tvoj otac’?”

10 A mladići koji bijahu odrasli s njim rekoše mu: “Ovako odgovori tome narodu koji ti je rekao: ‘Tvoj otac je otežao naš jaram, no ti nam ga olakšaj’; ovako im reci: ‘Moj mali prst bit će deblji od bedara moga oca.

11 Evo, moj otac vam je naprtio težak jaram, ja ću još dodati vašemu jarmu: moj otac vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpijama.”

12 I tako Jeroboam i sav narod dođoše treći dan k Rehoboamu, kao što im kralj bijaše odredio, rekavši: “Dođite mi opet treći dan.”

13 I odgovori kralj grubo narodu i odbaci savjet što mu ga dadoše starci;

14 i prozbori im po savjetu mladih, rekavši: “Moj otac je otežao vaš jaram, a ja ću još pridodati vašemu jarmu; moj otac vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpijama.”

15 I ne posluša kralj naroda; jer povod za to bijaše od GOSPODINA, da on provede svoju riječ, koju je GOSPODIN po Ahiji Šiloncu izrekao Jeroboamu, sinu Nebatovu.

16 Kada sav Izrael vidje da ga kralj nije poslušao, odgovori narod kralju: “Kakav dio imamo mi u Davidu? Niti mi imamo baštinu u sinu Jišajevu: k svojim šatorima, Izraele! Sada se pobrini za vlastiti dom, Davide.” I tako ode Izrael k svojim šatorima.

17 No što se tiče djece Izraelove koja su živjela u judejskim gradovima, Rehoboam zavlada nad njima.

18 Tada kralj Rehoboam posla Adorama, koji bijaše nad porezom, ali ga sav Izrael zasu kamenjem te on umrije. Stoga se kralj Rehoboam žurno uspne u svoja kola da pobjegne u Jeruzalem.

19 Tako se Izrael pobunio protiv doma Davidova do ovoga dana.

20 A kada je sav Izrael čuo da se Jeroboam vratio, poslaše oni po njega i pozvaše ga u zajednicu te ga postaviše za kralja nad svim Izraelom: nitko nije pošao za domom Davidovim, osim Judina plemena.

21 A kada je Rehoboam stigao u Jeruzalem, okupi on sav dom Judin, zajedno s Benjaminovim plemenom, stotinu i osamdeset tisuća biranih ratnika, da se potuku protiv doma Izraelova, kako bi vratili kraljevstvo Rehoboamu, sinu Salomonovu.

22 Ali dođe riječ Božja Šemaji, čovjeku Božjemu, rekavši:

23 “Reci Rehoboamu, sinu Salomonovu, kralju judejskome, i svemu domu Judinu i Benjaminovu, i ostatku naroda:

24 Ovako govori GOSPODIN: ‘Nemojte uzlaziti niti se boriti protiv svoje braće, djece Izraelove: vratite se svaki svojoj kući, jer je to od mene.’ ” Oni poslušaše riječ GOSPODINOVU i vratiše se, prema riječi GOSPODINOVOJ.

25 Tada Jeroboam sagradi Šekem na Efrajimovoj gori i ondje se nastani; i ode odande te sagradi Penuel.

26 I reče Jeroboam u svome srcu: “Sada će se kraljevstvo vratiti domu Davidovu.

27 Ako ovaj narod bude uzlazio prinositi žrtvu u Domu GOSPODINOVU u Jeruzalemu, tada će se srce ovoga naroda ponovno okrenuti svome gospodaru, to jest judejskome kralju Rehoboamu, i ubit će me i vratiti se Rehoboamu, judejskome kralju.”

28 Stoga se kralj posavjetova te načini dva teleta od zlata, i reče ljudima: “Previše vam je uzlaziti u Jeruzalem: evo tvojih bogova, Izraele, koji su te izveli iz zemlje egipatske.”

29 I postavi on jednoga u Betelu, a drugoga postavi u Danu.

30 I postade to grijehom; jer se narod odlazio klanjati pred jednim sve do Dana.

31 I sagradi on dom na uzvišicama, a za svećenike postavi one najniže iz naroda, koji nisu bili od Levijevih sinova.

32 I odredi Jeroboam blagdan u osmome mjesecu, petnaesti dan toga mjeseca, kao što je onaj blagdan u Judi, te prinije žrtvu na žrtveniku. Tako je učinio u Betelu žrtvovavši teocima koje bijaše načinio; i postavio je u Betelu svećenike uzvišica koje bijaše načinio.

33 Tako je prinosio na žrtveniku što ga bijaše načinio u Betelu, petnaestoga dana u osmome mjesecu, to jest u mjesecu koji je smislio po svome srcu; i odredio je blagdan djeci Izraelovoj te je prinosio na žrtveniku i palio kâd.

13

1 I gle, dođe jedan čovjek Božji iz Jude po riječi GOSPODINOVOJ u Betel; a Jeroboam je stajao kod žrtvenika, kako bi palio kâd.

2 I povika onaj protiv žrtvenika po riječi GOSPODINOVOJ: “Žrtveniče, žrtveniče, ovako govori GOSPODIN: ‘Evo će se domu Davidovu roditi dijete po imenu Jošija; na tebi će on prinijeti svećenike uzvišicâ koji na tebi pale kâd, i bit će na tebi spaljene ljudske kosti.’ ”

3 I dade im znamenje istoga dana, rekavši: “Ovo je znamenje koje je izrekao GOSPODIN: evo, žrtvenik će se raspuknuti i rasut će se pepeo što je na njemu.”

4 A kada kralj Jeroboam čû riječ čovjeka Božjega, koji je povikao protiv žrtvenika u Betelu, pruži on svoju ruku od žrtvenika, rekavši: “Uhvatite ga.” Ali osuši se ruka koju je ispružio prema njemu, tako da je nije mogao ponovno privući k sebi.

5 I raspuknu se žrtvenik i prosu se pepeo sa žrtvenika, prema znamenju koje je čovjek Božji dao po riječi GOSPODINOVOJ.

6 I odgovori kralj i reče čovjeku Božjemu: “Zaklinji sada lice GOSPODINA, Boga svojega, i moli za me da mi se ruka vrati u prijašnje stanje.” Čovjek Božji se usrdno pomoli GOSPODINU te ozdravi kralju ruka i postade kao što bijaše prije.

7 I reče kralj čovjeku Božjem: “Dođi kući sa mnom i okrijepi se, i dat ću ti dar.”

8 A čovjek Božji odvrati kralju: “Da mi dadeš pola svoje kuće, neću k tebi ulaziti, niti ću jesti kruha niti piti vode u ovome mjestu;

9 jer mi je ovako naloženo riječju GOSPODINOVOM: ‘Ne jedi kruha i ne pij vode, i ne vraćaj se istim putem kojim si došao.’ ”

10 Tako on pođe drugim putem i nije se vraćao putem kojim je stigao do Betela.

11 A u Betelu življaše neki stari prorok. I dođoše njegovi sinovi i ispripovjediše mu o svim djelima koja je čovjek Božji toga dana učinio u Betelu; i riječi koje je on rekao kralju također ispripovjediše svome ocu.

12 I upita ih njihov otac: “Kojim putem je pošao?” Jer su njegovi sinovi vidjeli kojim putem je pošao čovjek Božji, koji je došao od Jude.

13 I reče on svojim sinovima: “Osamarite mi magarca.” Tako mu osamariše magarca te on uzjaha na nj

14 i pođe za čovjekom Božjim; i nađe ga gdje sjedi pod hrastom i reče mu: “Jesi li ti onaj čovjek Božji koji je došao iz Jude?” a on odgovori: “Ja sam.”

15 Tada mu on reče: “Dođi kući sa mnom i jedi kruha.”

16 A on odvrati: “Ne smijem se vratiti s tobom ni ulaziti k tebi; niti ću jesti kruha niti piti s tobom vode u ovome mjestu;

17 jer mi je riječju GOSPODINOVOM rečeno: ‘Nemoj jesti kruha i nemoj ondje piti vode, niti se okreći natrag da bi išao putem kojim si došao.’ ”

18 On mu odvrati: “I ja sam prorok kao i ti; i progovorio mi je anđeo po riječi GOSPODINOVOJ, rekavši mi: ‘Dovedi ga natrag sa sobom u tvoju kuću da jede kruha i pije vode;” ali mu je slagao.

19 Tako se on vratio s njim te je u njegovoj kući jeo kruha i pio vode.

20 I dok su sjedili za stolom, dođe riječ GOSPODINOVA proroku koji ga je doveo natrag;

21 i viknu on čovjeku Božjemu, koji je došao iz Jude: “Ovako govori GOSPODIN: Budući da si otkazao poslušnost GOSPODINOVIM ustima i nisi održao zapovijed koju ti je zapovjedio GOSPODIN, Bog tvoj,

22 nego si se vratio natrag te jeo kruh i pio vodu u mjestu za koje ti je GOSPODIN rekao: ‘Ne jedi kruha i ne pij vode’, tvoje truplo neće doći u grobnicu tvojih otaca.’ ”

23 Nakon što se ovaj najeo kruha i nakon što se napio, osedla on magarca proroku kojega je bio vratio natrag.

24 A kada je ovaj otišao, putem ga sretne lav i usmrti ga: truplo mu bijaše odbačeno na putu i kraj njega stajaše magarac, a i lav stajaše kraj trupla.

25 I gle, ljudi prolazeći vidješe truplo bačeno na putu i lava što stoji kod trupla; i dođoše i javiše to u gradu gdje je živio onaj stari prorok.

26 A kada je prorok koji ga je vratio s puta čuo za to, reče: “To je onaj čovjek Božji koji je bio nepokoran GOSPODINOVOJ riječi: zato ga je GOSPODIN predao lavu, koji ga je razderao i ubio, prema riječi GOSPODINOVOJ koju mu je on izrekao.”

27 I reče on svojim sinovima: “Osamarite mi magarca.” I osamariše ga.

28 I ode on te nađe truplo bačeno na putu, i magarca i lava gdje stoje kraj trupla: lav nije pojeo truplo ni razderao magarca.

29 I uze prorok truplo čovjeka Božjega, položi ga na magarca i donese natrag; i dođe stari prorok u grad da ga ožali i pokopa.

30 I položi njegovo truplo u vlastiti grob; i oplakivahu ga govoreći: “Jao, brate moj!”

31 Nakon što ga je pokopao, reče on svojim sinovima: “Kada umrem, sahranite me u grobnicu u kojoj je sahranjen čovjek Božji; položite moje kosti uz njegove:

32 jer će se svakako ostvariti izjava koju je on po riječi GOSPODINOVOJ izrekao protiv žrtvenika u Betelu, i protiv svih zdanja na uzvišicama koja su u gradovima Samarije.”

33 Ni nakon toga se Jeroboam nije odvratio od svoga zla puta, nego je one najniže u narodu postavljao za svećenike uzvišicâ: tko god je htio, on bi ga posvetio te bi ovaj postao jednim od svećenika uzvišica.

34 To postade grijehom domu Jeroboamovu, da bi ga se zatrlo i istrijebilo s lica zemlje.

14

1 U ono doba razbolje se Jeroboamov sin Abija.

2 I reče Jeroboam svojoj ženi: “Ustani, preruši se da te ne prepoznaju da si Jeroboamova žena, i pođi u Šilo: eno, ondje je prorok Ahija, koji mi je rekao da ću biti kraljem nad ovim narodom.

3 I uzmi sa sobom deset hljebova, hrskavoga peciva i krčag meda, te pođi k njemu: on će ti reći što će biti s djetetom.”

4 I učini Jeroboamova žena tako: ustade ona te ode u Šilo; i dođe do Ahijine kuće. No Ahija nije vidio; jer su mu oči otkazale zbog starosti.

5 I reče GOSPODIN Ahiji: “Evo, Jeroboamova žena dolazi tražiti od tebe savjet za svoga sina, jer je bolestan; reći ćeš joj tako i tako: jer će se, kada bude ulazila, pretvarati da je neka druga žena.”

6 Kada je Ahija čuo zvuk njezinih koraka dok je ulazila na vrata, reče joj: “Uđi, ženo Jeroboamova; zašto se pretvaraš da si druga, kada sam ti poslan s teškom viješću.

7 “Idi, reci Jeroboamu: Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Ja sam te podigao iz naroda i učinio te knezom nad mojim narodom, Izraelom,

8 i otrgnuo sam kraljevstvo od doma Davidova i dao ga tebi, no ti nisi bio kao moj sluga David, koji je držao moje zapovijedi i koji me slijedio svim svojim srcem da čini samo ono što bijaše pravo u mojim očima,

9 nego si učinio zlo veće od svih koji bijahu prije tebe; jer si otišao i načinio sebi druge bogove i lijevane likove da me izazivaš na srdžbu, i bacio si me iza svojih leđa.

10 Stoga ću, evo, navesti zlo na dom Jeroboamov i istrijebiti Jeroboamu onoga tko mokri uza zid i onoga tko je zatvoren i preostao u Izraelu; i uklonit ću ostatak doma Jeroboamova kao što se uklanja gnoj, dok sav ne nestane.

11 Onoga od Jeroboama tko umre u gradu, psi će jesti, a onoga tko umre u polju, jesti će ptice nebeske: jer je GOSPODIN to rekao.’

12 Stoga ustani, pođi svojoj kući: a kada nogom stupiš u grad, dijete će umrijeti.

13 Sav će ga Izrael oplakivati i pokopati ga: jer će jedino on od Jeroboamovih doći u grob, zato što se u domu Jeroboamovu jedino u njemu našlo nešto dobro u pogledu GOSPODINA, Boga Izraelova.

14 No GOSPODIN će sebi podići kralja nad Izraelom, koji će toga dana istrijebiti dom Jeroboamov. Što? Upravo sada.

15 Jer će GOSPODIN udariti Izraela kao što se trska trese u vodi, i iskorijenit će Izraela s ove dobre zemlje koju je dao njihovim ocima, i raspršiti ih s onu stranu Rijeke, zato što su nasadili svoje lugove izazivajući GOSPODINA na srdžbu.

16 I odbacit će Izraela zbog grijehâ Jeroboama, koji je griješio i koji je naveo Izraela da griješi.”

17 I ustade Jeroboamova žena, otputi se i dođe do Tirse; a kada je došla do kućnoga praga, umrije dijete.

18 I pokopaše ga; i sav ga Izrael oplakivaše, prema riječi GOSPODINOVOJ koju je on izrekao rukom svoga sluge, proroka Ahije.

19 Ostala djela Jeroboamova, kako je ratovao i kako je vladao, eno, zapisana su u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

20 Dana tijekom kojih je Jeroboam vladao bijaše dvadeset i dvije godine: i usnu on sa svojim ocima, a njegov sin Nadab zavlada namjesto njega.

21 A Rehoboam, sin Salomonov, vladao je u Judi. Rehoboam bijaše star četrdeset i jednu godinu kada je počeo vladati te je vladao sedamnaest godina u Jeruzalemu, gradu koji je GOSPODIN izabrao od svih Izraelovih plemena da ondje namjesti svoje ime. Njegovoj majci bijaše ime Naama i bijaše ona Amonka.

22 I činio je Juda zlo u GOSPODINOVIM očima: i izazivahu ga na ljubomoru svojim grijesima koje su činili, gorima od svega što činiše njihovi oci.

23 Jer si i oni podigoše uzvišice, i kipove, i lugove, na svakom povišem brijegu i pod svakim zelenim drvetom.

24 I bijaše u zemlji posvećenih bludnika: i postupahu po svim gadostima naroda koje je GOSPODIN istjerao pred djecom Izraelovom.

25 U petoj godini kralja Rehoboama uzađe Šišak, kralj Egipta, protiv Jeruzalema.

26 I odnije on sve blago Doma GOSPODINOVA i blago iz kraljeva doma; sve odnije. Odnio je i sve zlatne štitove koje bijaše načinio Salomon.

27 Namjesto tih kralj Rehoboam načini mjedene štitove i povjeri ih rukama zapovjednika straže koja je čuvala vrata kraljeve kuće.

28 Kada bi kralj išao u Dom GOSPODINOV, straža bi ih nosila i opet vraćala u prostoriju za stražu.

29 A ostala djela Rehoboamova, i sve što je on učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

30 I bijaše rat između Rehoboama i Jeroboama u sve njihove dane.

31 I usnu Rehoboam sa svojim ocima te bî pokopan sa svojim ocima u gradu Davidovu. Njegovoj majci bilo je ime Naama, Amonka. Namjesto njega zavlada njegov sin Abijam.

15

1 A u osamnaestoj godini kralja Jeroboama, sina Nebatova, nad Judom zavlada Abijam.

2 Tri godine je on vladao u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Maaka, kći Abišalomova.

3 I hodio je u svim grijesima svoga oca, koje je on činio prije njega; i ne bijaše njegovo srce savršeno s GOSPODINOM, Bogom njegovim, kao srce njegova oca Davida.

4 No zbog Davida mu je GOSPODIN, Bog njegov, dao svjetiljku u Jeruzalemu, kako bi podigao njegova sina nakon njega i utvrdio Jeruzalem:

5 zato što je David činio ono što je pravo u GOSPODINOVIM očima i nije u sve dane svoga života odstupao ni od čega što mu je on zapovjedio, osim u pogledu Urije Hetita.

6 I bijaše rat između Rehoboama i Jeroboama sve dane njegova života.

7 A ostala djela Abijamova, i sve što je učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? I bijaše rat između Abijama i Jeroboama.

8 I usnu Abijam sa svojim ocima; i pokopaše ga u Davidovu gradu, a namjesto njega zavlada njegov sin Asa.

9 Dvadesete godine Jeroboama, kralja izraelskoga, nad Judom je zavladao Asa.

10 Četrdeset i jednu godinu vladao je on u Jeruzalemu. Ime njegove majke bilo je Maaka, kći Abišalomova.

11 I činio je Asa ono što je pravo u GOSPODINOVIM očima, kao što je činio njegov otac David.

12 Istrijebio je iz zemlje posvećene bludnike i uklonio sve idole koje bijahu načinili njegovi oci.

13 I svoju majku Maaku je svrgnuo da ne bude kraljicom, zato što je načinila idola u lugu; i razorio je Asa njezina idola te ga spalio kod potoka Kidrona.

14 Ali uzvišice ne bijahu uklonjene; no ipak je Asino srce bilo savršeno s GOSPODINOM u sve njegove dane.

15 I unio je u Dom GOSPODINOV ono što je bio posvetio njegov otac i ono što je sâm posvetio: srebro, i zlato, i posuđe.

16 I bijaše rat između Ase i Baše, izraelskoga kralja, u sve njihove dane.

17 A Baša, kralj Izraela, uzašao je protiv Jude i sagradio Ramu, kako bi svakoga spriječio da izlazi ili ulazi k Asi, kralju Jude.

18 Tada Asa uze sve srebro i zlato što je preostalo u riznicama Doma GOSPODINOVA, i blago kraljeva doma, te ga preda u ruku svojim slugama; i posla ih kralj Asa Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, kralju Sirije, koji je prebivao u Damasku, poručivši:

19 “Savez je između mene i tebe, i između moga oca i tvoga oca: evo, poslah ti na dar srebra i zlata; dođi i raskini svoj savez s Bašom, kraljem Izraela, da on ode od mene.”

20 Tako Ben-Hadad posluša kralja Asu te posla protiv izraelskih gradova zapovjednike vojskâ koje je imao, i potuče Ijon, i Dan, i Abel-Bet-Maaku, i sav Kineret sa svom zemljom Naftalijevom.

21 Kada Baša čû za to, prestade on s izgradnjom Rame i ostade u Tirsi.

22 Tada kralj Asa objavi proglas po svoj Judeji; nitko ne bijaše izuzet: i odniješe iz Rame kamenje i drvenu građu, čime je Baša gradio; s time kralj Asa sagradi Gebu Benjaminovu, i Mispu.

23 Ostala od svih Asinih djela, i sva njegova moć, i sve što je učinio, i gradovi koje je sagradio, nije li to zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? No u svojoj starosti bolovao je u nogama.

24 I usnu Asa sa svojim ocima; i bî pokopan sa svojim ocima u gradu svoga oca Davida, a namjesto njega zavlada njegov sin Jehošafat.

25 Nadab, sin Jeroboamov, zavladao je nad Izraelom u drugoj godini judejskoga kralja Ase, i vladao je dvije godine nad Izraelom.

26 On je činio zlo u GOSPODINOVIM očima te je hodio putem svoga oca i u njegovu grijehu kojim je on Izraela naveo na grijeh.

27 A Baša, sin Ahijin, iz doma Jisakarova, skovao je zavjeru protiv njega; i ubio ga je Baša u Gibetonu, koji je pripadao Filistejcima; jer su Nadab i sav Izrael opsjedali Gibeton.

28 Njega je Baša ubio u trećoj godini judejskoga kralja Ase te zavladao namjesto njega.

29 A kada je zavladao, pobio je sav dom Jeroboamov: nije ostavio Jeroboamu ništa što diše, sve dok ga nije uništio, prema riječi GOSPODINOVOJ koju je on izrekao po svome sluzi Ahiji Šiloncu;

30 zbog grijeha Jeroboamovih kojima je on sagriješio i na koje je naveo Izraela da griješi, zbog njegova izazivanja kojim je izazvao na srdžbu GOSPODINA, Boga Izraelova.

31 A ostala djela Nadabova, i sve što je on učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

32 I bijaše rat između Ase i Baše, kralja izraelskoga, u sve njihove dane.

33 U trećoj godini judejskoga kralja Ase počeo je Baša, sin Ahijin, vladati nad svim Izraelom u Tirsi; dvadeset i četiri godine.

34 I on je činio zlo u GOSPODINOVIM očima te je hodio putem Jeroboamovim i u njegovu grijehu kojim je on Izraela naveo na grijeh.

16

1 Tada riječ GOSPODINOVA protiv Baše dođe Jehuu, sinu Hananijevu, govoreći:

2 “Premda sam te podigao iz prašine i učinio te knezom nad mojim narodom, Izraelom, ti si hodio putem Jeroboamovim i naveo si moj narod na grijeh, da me izazivaju na srdžbu svojim grijesima.

3 Evo, uklonit ću potomstvo Bašino i potomstvo njegova doma; i učinit ću tvoj dom kao dom Jeroboama, sina Nebatova.

4 Onoga od Bašinih tko umre u gradu, jesti će psi; a onoga tko od njegovih umre u polju, jesti će ptice nebeske.”

5 A ostala djela Bašina, i što je učinio, i njegova moć, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

6 Tako Baša usnu sa svojim ocima i bî pokopan u Tirsi. Namjesto njega zavlada njegov sin Ela.

7 Također rukom proroka Jehua, Hananijeva sina, dođe riječ GOSPODINOVA protiv Baše, i protiv njegova doma, i to za sve zlo što ga je on učinio u GOSPODINOVIM očima izazivajući ga na srdžbu djelom svojih ruku, u tome što je bio kao dom Jeroboamov; i zato što je njega ubio.

8 U dvadeset i šestoj godini otkako je Asa bio kralj Jude, poče Ela, sin Bašin, vladati nad Izraelom u Tirsi, na dvije godine.

9 A njegov sluga Zimri, zapovjednik polovine njegovih kola, skova zavjeru protiv njega dok je on u Tirsi pio i opijao se u kući Arse, upravitelja svoje kuće u Tirsi.

10 Zimri uđe i udari ga, i ubi ga u dvadeset i sedmoj godini judejskoga kralja Ase te zavlada namjesto njega.

11 A kada je on zavladao, čim je sjeo na prijestolje, pobio je sav dom Bašin: nije mu ostavio nikoga tko mokri uza zid, ni od njegovih srodnika ni od njegovih prijatelja.

12 Tako je Zimri istrijebio sav dom Bašin, po riječi GOSPODINOVOJ koju je on izrekao protiv Baše po proroku Jehuu,

13 za sve grijehe Bašine i grijehe njegova sina Ele, kojima su oni griješili i kojima su naveli Izraela da griješi izazivajući GOSPODINA, Boga Izraelova, na srdžbu svojim ništavilima.

14 A ostala djela Elina, i sve što je on učinio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

15 U dvadeset i sedmoj godini judejskoga kralja Ase vladao je Zimri sedam dana u Tirsi. Narod tada bijaše utaboren protiv Gibetona, koji je pripadao Filistejcima.

16 Kada je narod koji bijaše utaboren čuo glas: “Zimri je skovao zavjeru i ubio je kralja”, istoga dana sav Izrael u taboru postavi Omrija, zapovjednika vojske, kraljem nad Izraelom.

17 I uzađe Omri od Gibetona, i sav Izrael s njim, i navališe na Tirsu.

18 Kada Zimri vidje da je grad zauzet, ode on u kulu kraljeve kuće te ognjem zapali kraljevu kuću nad sobom, i pogine

19 zbog svojih grijeha kojima je griješio čineći zlo u GOSPODINOVIM očima, hodajući Jeroboamovim putem i u njegovu grijehu, koji je on činio navodeći Izraela da griješi.

20 A ostala djela Zimrijeva, i izdaja koju je izvršio, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

21 Tada se narod Izraelov razdijelio na dva dijela: pola naroda pošlo je za Tibnijem, sinom Ginatovim, da ga učini kraljem, a pola njih pošlo je za Omrijem.

22 Ali oni koji su slijedili Omrija nadjačaše one koji su slijedili Tibnija, sina Ginatova: tako Tibni umrije pa zavlada Omri.

23 U trideset i prvoj godini judejskoga kralja Ase zavlada Omri nad Izraelom na dvanaest godina: šest godina je vladao u Tirsi.

24 I kupi on od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju te stade graditi na brdu; a grad koji je sagradio nazva Samarijom, po imenu Šemera, vlasnika toga brda.

25 Ali Omri je činio zlo u GOSPODINOVIM očima i postupao je gore od svih onih koji bijahu prije njega.

26 Jer je u svemu hodio putem Jeroboama, sina Nebatova, i u njegovu grijehu, kojim je on navodio Izraela da griješi, da izaziva GOSPODINA, Boga Izraelova, na srdžbu svojim ništavilima.

27 A ostala djela Omrijeva koja je učinio, i njegova moć koju je iskazao, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

28 Tako Omri usnu sa svojim ocima i bî pokopan u Samariji. Namjesto njega zavlada njegov sin Ahab.

29 U trideset i osmoj godini judejskoga kralja Ase zavlada nad Izraelom Ahab, sin Omrijev; i vladao je Ahab, sin Omrijev, nad Izraelom u Samariji dvadeset i dvije godine.

30 I činio je Ahab, sin Omrijev, zlo u GOSPODINOVIM očima više negoli svi koji bijahu prije njega.

31 I kao da mu je bilo premalo to da hodi u grijesima Jeroboama, sina Nebatova, nego si za ženu uze Izebelu, kćer sidonskoga kralja Etbaala, te pođe za Baalom služeći mu i klanjajući mu se.

32 I podigao je Baalu žrtvenik u Baalovu domu koji je sagradio u Samariji.

33 I nasadio je Ahab lug; i činio je Ahab više da na srdžbu izaziva GOSPODINA, Boga Izraelova, negoli svi izraelski kraljevi koji bijahu prije njega.

34 U njegove dane je Hiel iz Betela sagradio Jerihon: temelj mu je postavio na Abiramu, svom prvorođencu, a vrata je postavio na svom najmlađem sinu, Segubu, prema riječi koju je GOSPODIN izrekao po Jošui, sinu Nunovu.

17

1 A Ilija Tišbijac, koji bijaše jedan od stanovnika Gileada, reče Ahabu: “Kao što je živ GOSPODIN, Bog Izraelov, pred kojim stojim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju riječ.”

2 I dođe mu riječ GOSPODINOVA, rekavši:

3 “Idi odavde te okreni na istok i sakrij se kod potoka Kerita, koji je prije Jordana.

4 I pit ćeš iz potoka; a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.”

5 Tako on ode i učini po riječi GOSPODINOVOJ: ode i nastani se kod potoka Kerita, koji je prije Jordana.

6 Gavrani su mu donosili kruh i meso ujutro, i kruh i meso uvečer; a iz potoka je pio.

7 I dogodi se nakon nekog vremena da potok presuši, jer ne bijaše kiše u zemlji.

8 I dođe mu riječ GOSPODINOVA, rekavši:

9 “Ustani, idi do Sarepte, koja pripada Sidonu, i nastani se ondje: gle, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.”

10 Tako on ustade i pođe do Sarepte. Kada je došao do gradskih vrata, ugleda ondje neku udovicu gdje skuplja pruće; pozva je i reče: “Donesi mi, molim te, malo vode u vrču, da pijem.”

11 Kada je pošla donijeti, on joj dovikne: “Donesi mi, molim te, i zalogaj kruha u ruci.”

12 I reče ona: “Kao što je živ GOSPODIN, Bog tvoj, nemam ni kruščića, osim pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču; i evo, skupila sam dva pruta pa ću ući i pripraviti ono za sebe i za svoga sina, da to pojedemo i umremo.

13 A Ilija joj reče: “Ne boj se; idi i učini kao što si rekla: ali najprije načini meni kolačić od toga i donesi mi ga, a poslije pripravi sebi i svome sinu.

14 Jer ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Ćup s brašnom neće se isprazniti, niti će vrč s uljem presahnuti, sve do dana kada GOSPODIN pošalje kišu na zemlju.’ ”

15 I ode ona te učini po Ilijinoj riječi, pa su ona, i on, i njezin dom, jeli mnogo dana.

16 Ćup s brašnom nije se ispraznio, niti je vrč s uljem presahnuo, prema riječi GOSPODINOVOJ koju je on izrekao po Iliji.

17 Nakon tih događaja razbolje se sin te žene, gospodarice kuće; i bila je njegova bolest tako teška da u njemu nije ostalo daha.

18 I reče ona Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao da me podsjetiš na moj grijeh i usmrtiš mi sina?”

19 On joj odvrati: “Daj mi svoga sina.” I uze ga iz njezina naručja i odnese ga gore u potkrovlje, gdje je stanovao, i položi ga na svoju postelju.

20 I zavapi on GOSPODINU i reče: “GOSPODINE, Bože moj, zar si naveo zlo i na udovicu kod koje boravim, umorivši joj sina?”

21 I pruži se on tri puta nad djetetom, zavapi GOSPODINU i reče: “GOSPODINE, Bože moj, molim te, daj da se duša ovoga djeteta ponovno vrati u njega.”

22 I usliša GOSPODIN Ilijin glas; i ponovno se u dijete vrati njegova duša te ono oživje.

23 I uze Ilija dijete, donese ga iz sobe dolje u kuću i preda ga njegovoj majci; i reče Ilija: “Evo, sin tvoj živi.”

24 A žena odvrati Iliji: “Sada po tome znam da si čovjek Božji i da je riječ GOSPODINOVA u tvojim ustima istina.”

18

1 A nakon mnogo dana dođe Iliji treće godine riječ GOSPODINOVA, rekavši mu: “Idi se pokazati Ahabu, a ja ću poslati kišu na zemlju.”

2 I ode se Ilija pokazati Ahabu. A u Samariji je vladala žestoka glad.

3 I pozva Ahab Obadiju, koji bijaše upravitelj njegove kuće. (A Obadija se vrlo bojao GOSPODINA;

4 jer je, kada je Izebela ubijala GOSPODINOVE proroke, taj Obadija uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u špilju te ih hranio kruhom i vodom.)

5 I reče Ahab Obadiji: “Pođi zemljom do svih izvora vode i do svih potoka; možda nađemo trave da sačuvamo na životu konje i mazge, da ne ostanemo bez sve živine.”

6 Tako oni podijeliše zemlju između sebe da prođu njome: Ahab pođe jednim putem, a Obadija pođe drugim putem.

7 I dok je Obadija bio na putu, gle, susretne ga Ilija; on ga prepozna, pade preda nj ničice i reče: “Jesi li to ti, Ilija, gospodaru moj?”

8 I odgovori mu on: “Ja sam; idi, reci svome gospodaru: ‘Evo Ilije’.”

9 A on reče: “Što sam sagriješio da svoga slugu hoćeš predati u ruku Ahabu da me ubije.

10 Kao što je živ GOSPODIN, Bog tvoj, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže; a kada rekoše: ‘Nema ga’, zatražio je da mu se to kraljevstvo i narod zakune da te nisu našli.

11 I sada ti meni veliš: ‘Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije.’

12 A čim ja odem od tebe, Duh GOSPODINOV će te odnijeti ne znam kamo; pa kada dođem i kažem Ahabu, a on te ne nađe, ubit će me: a tvoj se sluga boji GOSPODINA od svoje mladosti.

13 Nije li mome gospodaru javljeno što sam učinio kada je Izebela ubijala GOSPODINOVE proroke, kako sam stotinu GOSPODINOVIH proroka sakrio po pedeset u špilju i hranio ih kruhom i vodom?

14 A ti sada kažeš: ‘Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije.’ Ta on će me ubiti.”

15 A Ilija reče: “Kao što je živ GOSPODIN nad vojskama, pred kojim ja stojim, svakako ću mu se danas pokazati.”

16 Tako Obadija ode u susret Ahabu i dojavi mu; i pođe Ahab u susret Iliji.

17 A kada Ahab ugleda Iliju, reče mu Ahab: “Jesi li ti onaj koji unesrećuje Izraela?”

18 I odgovori on: “Nisam ja unesrećio Izraela, nego ti i dom tvoga oca; jer ste napustili GOSPODINOVE zapovijedi, a ti si pošao za baalima.

19 Pošalji sada pa mi okupi sav Izrael na gori Karmelu, i četiri stotine i pedeset Baalovih proroka, i četiri stotine proroka lugova, koji jedu za Izebelinim stolom.”

20 Tako posla Ahab po svu djecu Izraelovu i okupi proroke na gori Karmel.

21 I pristupi Ilija svemu narodu i reče: “Dokle ćete se kolebati između dva uvjerenja? Ako je GOSPODIN Bog, slijedite ga; a ako je Baal, tada slijedite njega.” A narod mu ne odgovori ni riječi.

22 Tada Ilija reče narodu: “Jedino sam ja ostao GOSPODINOV prorok, a Baalovih proroka je četiri stotine i pedeset muškaraca.

23 Neka nam se, stoga, dadu dva junca; i neka si oni izaberu jednoga junca za sebe i sasjeku ga u komade te polože na drva, ali neka ne podmeću oganj; a ja ću pripraviti drugoga junca i položiti ga na drva, ali neću podmetati oganj.

24 I zazovite ime svojih bogova, a ja ću zazvati ime GOSPODINOVO: Bog koji odgovori ognjem, neka bude Bog.” A sav narod odgovori: “To je dobro rečeno.”

25 I reče Ilija Baalovim prorocima: “Izaberite si jednoga junca za sebe i prvi ga pripravite, jer vas je mnogo; i zazovite ime svojih bogova, ali ne podmećite oganj.”

26 I uzeše oni junca koji im je predan i pripraviše ga. I zazivahu Baalovo ime od jutra do podneva govoreći: “O, Baale, usliši nas!” No ne bijaše nikakva glasa, niti itko odgovori. I skakahu po žrtveniku koji bijaše načinjen.

27 U podne im se Ilija naruga, rekavši: “Vičite glasnije, jer je on bog; ili razgovara, ili je u potjeri, ili je na putu, ili možda spava pa ga treba probuditi.”

28 I stadoše oni vikati na sav glas i rezati se, po svome običaju, noževima i kopljima, sve dok ih nije oblila krv.

29 Kada je prošlo podne, a proricali su sve do doba kada se prinosi večernja žrtva, ne bijaše ni glasa, niti ikoga da odgovori, niti ikoga da svrati pozornost.

30 Tada Ilija reče svemu narodu: “Pristupite k meni.” I pristupi mu sav narod. I popravi on GOSPODINOV žrtvenik, koji bijaše porušen.

31 I uze Ilija dvanaest kamenova, prema broju plemena sinova Jakova, kome je došla riječ GOSPODINOVA govoreći: “Izrael će ti biti ime”,

32 i s tim kamenjem sagradi on žrtvenik u GOSPODINOVO ime; i načini jarak oko žrtvenika, toliko velik da bi u nj stale dvije mjere sjemena.

33 I uredno poslaže on drva, sasiječe junca u komade, položi ga na drva i reče: “Napunite vodom četiri vjedra, i izlijte je na paljenicu i na drva.”

34 I reče: “Učinite to ponovno.” I učiniše to drugi put. I reče: “Učinite to i treći put.” I učiniše oni po treći put.

35 I tekla je voda oko žrtvenika; a i jarak se ispunio vodom.

36 U doba kada se prinosi večernja žrtva pristupi prorok Ilija i reče: “GOSPODINE, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, neka bude znano danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja tvoj sluga i da sam sve ovo učinio po tvojoj riječi.

37 Usliši me, GOSPODINE, usliši me, kako bi ovaj narod znao da si ti GOSPODIN Bog i da si ti opet obratio njihovo srce.”

38 Tada pade oganj GOSPODINOV i proždrije paljenicu, i drva, i kamenje, i prašinu, i posrče vodu što bijaše u jarku.

39 Kada sav narod to vidje, padoše ničice i rekoše: “GOSPODIN, on je Bog; GOSPODIN, on je Bog.”

40 A Ilija im reče: “Pohvatajte Baalove proroke; ne dajte nijednome od njih da umakne.” I pohvataše ih; i odvede ih Ilija dolje do potoka Kišona te ih ondje pokla.

41 I reče Ilija Ahabu: “Idi gore, jedi i pij; jer se čuje šum obilne kiše.”

42 Tako Ahab ode gore jesti i piti. A Ilija se uspe na vrh Karmela; i baci se na zemlju, stavi svoje lice među koljena

43 i reče svome poslužitelju: “Uzađi sada, pogledaj prema moru.” I uzađe on, pogleda i reče: “Nema ničega.” A on odvrati: “Idi ponovno sedam puta.”

44 A sedmi put mu reče: “Eno se s mora diže malen oblak, kao ljudska šaka.” I reče mu on: “Uspni se i reci Ahabu: “Upregni svoja kola i spusti se da te ne zaustavi kiša.”

45 U međuvremenu se nebo zamračilo od oblakâ i vjetra te se spustila silna kiša. I uzjaha Ahab i ode u Jizreel.

46 A ruka GOSPODINOVA bijaše na Iliji; i opasa on svoje bokove te otrča pred Ahabom sve do ulaza u Jizreel.

19

1 I ispripovijeda Ahab Izebeli sve što je Ilija učinio, i uz to kako je mačem poklao sve proroke.

2 Tada Izebela posla glasnika Iliji, rekavši: “Tako neka mi učine bogovi, i još više, ako do sutra u ovo doba ne učinim da tvoj život bude kao život jednoga od njih.”

3 A kada on to vidje, ustade te ode zbog svoga života; i dođe u Beer-Šebu, koja je pripadala Judi, i ostavi ondje svog poslužitelja.

4 No on sâm ode dan puta u pustaru te dođe do neke smreke i sjede pod nju; i zaište za sebe da bi umro, rekavši: “Dosta je; oduzmi mi sada život, GOSPODINE; jer nisam bolji od svojih otaca.”

5 I dok je ležao i spavao pod smrekom, gle, dotakne ga anđeo i reče mu: “Ustani i jedi.”

6 On pogleda, i gle, kod uzglavlja mu bijaše kruh pečen na žaru i vrč vode. I jeo je i pio pa opet legao.

7 I dođe anđeo GOSPODINOV po drugi put i dotakne ga, rekavši: “Ustani i jedi; jer je put pred tobom predug za tebe.”

8 I ustade on te je jeo i pio; i išao je u snazi toga jela četrdeset dana i četrdeset noći do Božje gore Horeba.

9 I uđe ondje u neku špilju i zanoći u njoj. I gle, dođe mu riječ GOSPODINOVA; i reče mu on: “Što ti radiš ovdje, Ilija?”

10 On odgovori: “Bio sam nadasve revan za GOSPODINA, Boga nad vojskama; jer su djeca Izraelova napustila tvoj savez, porušila tvoje žrtvenike i mačem poklala tvoje proroke: jedino sam ja ostao; a oni traže moj život da mi ga oduzmu.”

11 I reče on: “Iziđi i stani na goru pred GOSPODINA.” I gle, prolazio je GOSPODIN, a velik i silan vjetar razdirao je brda i lomio stijene pred GOSPODINOM, ali GOSPODIN ne bijaše u vjetru; a nakon vjetra potres, ali GOSPODIN ne bijaše u potresu;

12 a nakon potresa oganj, ali GOSPODIN ne bijaše u ognju; a nakon ognja tihi blagi glas.

13 Kada Ilija to čû, omota on svoje lice plaštem te iziđe i stane na ulazu u špilju. I gle, dođe mu glas i reče: “Što ti radiš ovdje, Ilija?”

14 I reče on: “Bio sam nadasve revan za GOSPODINA, Boga nad vojskama; jer su djeca Izraelova napustila tvoj savez, porušila tvoje žrtvenike i mačem poklala tvoje proroke: jedino sam ja ostao; a oni traže moj život da mi ga oduzmu.”

15 I reče mu GOSPODIN: “Idi, vrati se svojim putem u Damašćansku pustaru; a kada dođeš, pomaži Hazaela za kralja nad Sirijom;

16 Jehua, sina Nimšijeva pomaži za kralja nad Izraelom; a Elizeja, sina Šafatova iz Abel-Mehole, pomaži za proroka namjesto sebe.

17 I bit će da će onoga tko utekne maču Hazaelovu pogubiti Jehu, a onoga tko utekne od mača Jehuova pogubit će Elizej.

18 No ostavio sam si u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu prignula Baalu i sve usta koja ga nisu ljubila.”

19 I tako on ode odande te nađe Elizeja, sina Šafatova, koji oraše s dvanaest jarmova volova pred sobom, a on s dvanaestim; i prođe Ilija kraj njega te baci svoj plašt na nj.

20 I ostavi on volove, potrča za Ilijom i reče: “Dopusti mi, molim te, da izljubim svoga oca i majku pa ću tada poći za tobom.” A on mu odvrati: “Vrati se natrag; jer što sam ti učinio?”

21 I vrati se on od njega, uze jaram volova, zakla ih, skuha njihovo meso na volujskoj opremi i dade ljudima te oni jedoše. Tada on ustade i pođe za Ilijom; i posluživaše ga.

20

1 I okupi Ben-Hadad, kralj Sirije, svu svoju vojsku; a bijahu s njim trideset i tri kralja s konjima i kolima; i uzađe on, opsjedne Samariju i povede boj protiv nje.

2 I posla on u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu i poruči mu: “Ovako govori Ben-Hadad:

3 ‘Tvoje srebro i tvoje zlato je moje; tvoje žene i tvoja djeca, ona najbolja, moja su.’ ”

4 I odgovori izraelski kralj, rekavši mu: “Gospodaru moj, kralju, prema tvojoj riječi ja sam tvoj, kao i sve što imam.”

5 No glasnici dođoše ponovno i rekoše: “Ovako govori Ben-Hadad: ‘Premda sam poslao k tebi, poručivši: Predat ćeš mi svoje srebro, i svoje zlato, i svoje žene, i svoju djecu,

6 ipak ću ti sutra u ovo doba poslati svoje sluge, i one će pretražiti tvoju kuću i kuće tvojih slugu; i što god je milo u tvojim očima, oni će staviti u svoju ruku, i odnijeti.’ ”

7 Tada izraelski kralj sazva sve starješine zemlje i reče: “Pazite, molim vas, i pogledajte kako taj čovjek traži zlo; jer posla k meni po moje žene, i po moju djecu, i po moje srebro, i po moje zlato, i ja mu ne odbih.”

8 I rekoše mu sve starješine i sav narod: “Nemoj ga slušati ni pristati.”

9 Stoga reče on Ben-Hadadovim poslanicima: “Recite mome gospodaru kralju: ‘Sve ono što si prvi put poručio svome sluzi, učinit ću, ali ovo ne mogu učiniti.’ ” I odoše poslanici i odniješe mu riječ.

10 I poruči mu Ben-Hadad, rekavši: “Neka mi bogovi učine tako, i još više, ako praha Samarije bude dosta da dobije po pregršt sav narod koji me slijedi.”

11 I odgovori izraelski kralj i reče: “Recite mu: ‘Neka se onaj koji se opasuje svojom opremom ne hvasta kao onaj koji se raspasuje.’ ”

12 Kada Ben-Hadad čû tu poruku dok je pio s kraljevima pod šatorima, reče on svojim slugama: “Svrstajte se u bojni red.” I svrstaše se oni u bojni red protiv grada.

13 I gle, dođe neki prorok Ahabu, kralju Izraela, i reče: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Jesi li vidio sve to golemo mnoštvo? Evo, ja ću ga danas predati u tvoju ruku; i znat ćeš da sam ja GOSPODIN.’ ”

14 I reče Ahab: “Po kome?” On odvrati: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Po momcima pokrajinskih knezova.’ ” Tada on upita: “Tko će započeti boj?” On mu odgovori: “Ti.”

15 Tada on prebroji momke pokrajinskih knezova, i bijaše ih dvije stotine trideset i dvojica; a nakon njih prebroji sav narod, to jest svu djecu Izraelovu, i bijaše ih sedam tisuća.

16 I iziđoše oni u podne. No Ben-Hadad se opijao u šatorima, on i kraljevi, trideset i dva kralja koja su mu pomagala.

17 I iziđoše najprije momci pokrajinskih knezova; a Ben-Hadadu oni koje je bio poslao dojaviše: “Izišli su ljudi iz Samarije.”

18 I reče on: “Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; i ako su izišli na boj, pohvatajte ih žive.”

19 I tako ti momci pokrajinskih knezova iziđoše iz grada, i vojska koja ih je slijedila.

20 I pogubi svaki od njih svoga protivnika: i pobjegoše Sirijci pa ih Izrael stade progoniti. A Ben-Hadad, kralj Sirije, umaknu na konju zajedno s konjanicima.

21 I iziđe kralj izraelski i udari na konje i kola te pobi Sirijce velikim pokoljem.

22 I dođe prorok izraelskome kralju i reče mu: “Idi, okrijepi se i promisli, i vidi što ti je činiti: jer će iduće godine kralj Sirije opet uzaći protiv tebe.”

23 A sirijskome kralju njegove sluge rekoše: “Njihovi bogovi su bogovi gorâ, zato su bili jači od nas; no pobijmo se protiv njih u ravnici, zacijelo ćemo mi biti jači negoli oni.

24 I učini ovo: Makni ove kraljeve, svakoga s njegova mjesta, i namjesto njih postavi zapovjednike:

25 i prebroji si vojsku poput one koju si izgubio, konja za konja i kola za kola; i pobit ćemo se protiv njih u ravnici te ćemo, svakako, biti jači negoli oni.” I posluša on njihov glas i učini tako.

26 Iduće godine Ben-Hadad prebroji Sirijce te uzađe do Afeka da se pobije s Izraelom.

27 I djeca Izraelova bijahu prebrojena i bijahu sva prisutna, i pođoše protiv njih: djeca Izraelova se utaboriše pred njima kao dva mala stada koza, a Sirijci ispuniše sav onaj kraj.

28 I dođe čovjek Božji i reče izraelskome kralju: “Ovako govori GOSPODIN: Zato što su Sirijci rekli: ‘GOSPODIN je Bog brdâ, ali nije Bog dolina’, sve to veliko mnoštvo ću predati u tvoju ruku; i znat ćete da sam ja GOSPODIN.”

29 I bijahu sedam dana utaboreni jedni protiv drugih. I tako sedmoga dana uđoše u boj: i pobiše djeca Izraelova Sirijcima stotinu tisuća pješaka u jednome danu.

30 A ostatak pobježe do Afeka, u grad; i sruši se ondje zidina na dvadeset i sedam tisuća onih koji su preostali. Pobjegao je i Ben-Hadad te došao u grad u neku tajnu odaju.

31 I rekoše mu njegove sluge: “Evo, čuli smo da su kraljevi doma Izraelova milosrdni kraljevi: dopusti nam, molim te, da stavimo kostrijet oko svojih bokova i konopce na glave te iziđemo k izraelskome kralju: možda će ti poštedjeti život.”

32 I tako opasaše oni kostrijet oko svojih bokova, staviše si konopce na glave te dođoše k izraelskome kralju i rekoše: “Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: ‘Molim te, ostavi me na životu.’ ” I reče on: “Je li još živ? On je moj brat.”

33 A ti su ljudi pomno pazili što će čuti od njega i uhvatiše se žurno za to, rekavši: “Brat ti je Ben-Hadad.” Tada on reče: “Idite, dovedite ga.” I dođe Ben-Hadad k njemu; i potakne ga on da se popne na kola.

34 I reče mu Ben-Hadad: “Vratit ću ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; a ti sebi odredi ulice u Damasku, kao što je moj otac učinio u Samariji.” Tada Ahab reče: “S tim savezom ću te otpustiti.” Tako sklopi on savez s njim i otpusti ga.

35 A neki čovjek od proročkih sinova reče svome sudrugu u riječi GOSPODINOVOJ: “Udari me.” I ne htjede ga čovjek udariti.

36 Tada mu onaj reče: “Budući da se nisi pokorio GOSPODINOVU glasu, evo, čim odeš od mene, ubit će te lav.” I doista, čim je ovaj otišao od njega, naiđe na nj lav i ubije ga.

37 Tada onaj nađe drugoga čovjeka i reče mu: “Udari me.” I udari ga čovjek, tako da ga je, udarivši, ranio.

38 I ode prorok te je, posut pepelom po licu, kraj puta čekao na kralja.

39 A kada je kralj prolazio, povika on kralju i reče: “Tvoj sluga je izišao u samo središte bitke; i gle, jedan naš istupi, dovede mi nekog čovjeka i reče: ‘Čuvaj ovoga čovjeka: ako bilo kako nestane, tada će tvoj život biti za njegov život ili ćeš platiti talent srebra.’

40 I kako je tvoj sluga bio zauzet ovdje i ondje, onaj nestade.” I reče mu kralj izraelski: “Takva neka ti bude presuda; sâm si je odredio.”

41 I ukloni ovaj hitro pepeo s lica; i razabra izraelski kralj da je on jedan od proroka.

42 I reče mu ovaj: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Budući da si pustio da iz tvoje ruke izmakne čovjek kojega sam odredio za krajnje uništenje, tvoj će život biti za njegov život i tvoj narod za njegov narod.”

43 I pođe izraelski kralj svojoj kući smrknut i srdit te ode do Samarije.

21

1 A nakon tih događaja zbilo se sljedeće: Nabot Jizreelac imaše vinograd u Jizreelu, točno kraj palače Ahaba, kralja Samarije.

2 I reče Ahab Nabotu: “Daj mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak, jer je blizu moje kuće, a ja ću ti za nj dati bolji vinograd negoli je taj; ili ću ti, ako ti se to čini dobrim, isplatiti njegovu vrijednost u novcu.”

3 I odvrati Nabot Ahabu: “Ne dao GOSPODIN da ti dam baštinu svojih otaca.”

4 I dođe Ahab u svoju kuću namršten i neraspoložen zbog riječi koju mu je rekao Nabot Jizreelac; jer mu bijaše rekao: “Neću ti dati baštinu svojih otaca.” I legne on u svoju postelju, okrene lice i ne htjede jesti kruha.

5 Ali dođe k njemu Izebela, žena njegova, i reče mu: “Zašto ti je duh tako žalostan da ne jedeš kruha?”

6 On joj reče: “Zato što sam govorio s Nabotom Jizreelcom, rekavši mu: ‘Daj mi svoj vinograd za novac; ili, ako ti je drago, ja ću tebi za nj dati drugi vinograd’, a on je odgovorio: ‘Neću ti dati svoj vinograd.’ ”

7 I reče mu njegova žena Izebela: “Vladaš li ti Izraelovim kraljevstvom? Ustani, jedi kruha i neka ti se raduje srce: ja ću ti dati vinograd Nabota Jizreelca.”

8 Tako ona napisa pisma u Ahabovo ime, zapečati ih njegovim pečatom te posla pisma starješinama i velikašima koji bijahu u njegovu gradu, koji su živjeli s Nabotom.

9 U tim je pismima napisala: “Proglasite post i postavite Nabota na visoko mjesto među narodom.

10 I postavite pred njega dva čovjeka, sinove Belijalove, da svjedoče protiv njega i kažu: ‘Ti si hulio Boga i kralja.’ Tada ga izvedite i kamenujte ga da umre.”

11 I učiniše ljudi njegova grada, to jest starješine i velikaši koji živješe u njegovu gradu, onako kako im je Izebela poručila i kako je pisalo u pismima koja im je bila poslala.

12 Proglasiše post i postaviše Nabota na visoko mjesto među narodom.

13 Tada dođoše dva čovjeka, sinovi Belijalovi, i sjedoše preda nj: i izniješe ti sinovi Belijalovi pred narodom svjedočanstvo protiv njega, to jest protiv Nabota, rekavši: “Nabot je hulio Boga i kralja.” Zatim ga izvedoše iz grada i zasuše ga kamenjem, tako da on umrije.

14 Tada poručiše Izebeli: “Nabot je kamenovan, i mrtav je.”

15 A kada je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je mrtav, reče Izebela Ahabu: “Ustani, uzmi u posjed vinograd Nabota Jizreelca, koji ti je on odbio dati za novac: jer Nabot više nije živ, nego mrtav.”

16 A kada Ahab čû da je Nabot mrtav, ustade Ahab da siđe u vinograd Nabota Jizreelca, da ga uzme u posjed.

17 I dođe riječ GOSPODINOVA Iliji Tišbijcu, rekavši:

18 “Ustani, siđi u susret Ahabu, kralju izraelskom, koji je u Samariji: eno ga u Nabotovu vinogradu, koji je sišao uzeti u posjed.

19 I reci mu: ‘Ovako govori GOSPODIN: Jesi li ubio i zaposjeo?’ I reći ćeš mu: ‘Ovako govori GOSPODIN: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju krv.’ ”

20 I reče Ahab Iliji: “Jesi li me našao, neprijatelju moj?” A on mu odgovori: “Našao sam te: jer si se prodao da činiš zlo u GOSPODINOVIM očima.

21 Evo, ja ću navesti zlo na tebe i uklonit ću tvoje potomstvo, i istrijebiti Ahabu onoga koji mokri uza zid i onoga tko je zatvoren i preostao u Izraelu;

22 i učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kućom Baše, sina Ahijina, zbog izazivanja kojim si me izazvao na srdžbu i potaknuo Izraela da griješi.’ ”

23 I o Izebeli reče GOSPODIN: “Psi će žderati Izebelu kod zidine Jizreela.

24 Onoga od Ahabovih tko umre u gradu, psi će jesti; a onoga tko umre u polju, jesti će ptice nebeske.”

25 Doista, ne bijaše nikoga poput Ahaba, koji se prodao da čini zlo u GOSPODINOVIM očima, koga je podjarivala njegova žena Izebela.

26 On je postupao nadasve odvratno idući za idolima, čineći u svemu kao što su činili Amorejci, koje je GOSPODIN istjerao pred djecom Izraelovom.

27 A kada Ahab čû te riječi, razdera on svoju odjeću i stavi kostrijet na svoje tijelo; i postio je te ležao u kostrijeti i hodao polako.

28 I dođe riječ GOSPODINOVA Iliji Tišbijcu, rekavši:

29 “Vidiš li kako se Ahab ponizio preda mnom? Budući da se ponizio preda mnom, neću navesti ono zlo za njegovih dana; nego ću u dane njegova sina navesti zlo na njegov dom.”

22

1 Tri godine nije bilo rata između Sirije i Izraela.

2 I siđe treće godine judejski kralj Jehošafat dolje do izraelskoga kralja.

3 I reče izraelski kralj svojim slugama: “Znate li da je Ramot u Gileadu naš, a mi mirujemo i ne uzimamo ga iz ruke sirijskoga kralja.”

4 I reče on Jehošafatu: “Hoćeš li poći sa mnom u napad na Ramot-Gilead?” I odvrati Jehošafat izraelskome kralju: “Ja sam kao i ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao tvoji konji.”

5 I reče Jehošafat izraelskom kralju: “Propitaj se danas, molim te, za riječ GOSPODINOVU.”

6 Tada izraelski kralj okupi proroke, oko četiri stotine muškaraca, i upita ih: “Da pođem u napad na Ramot-Gilead ili da odustanem?” Oni mu rekoše: “Uzađi; jer će ga Gospodin predati u ruku kralju.”

7 A Jehošafat reče: “Nema li ovdje još koji GOSPODINOV prorok da upitamo i njega?”

8 I odvrati Izraelski kralj Jehošafatu: “Ima još jedan čovjek po kome možemo pitati GOSPODINA, Mihej, sin Jimlin; ali njega ja mrzim, jer o meni ne prorokuje dobro, nego zlo.” I reče Jehošafat: “Neka kralj ne govori tako.”

9 Tada izraelski kralj pozva jednoga dvoranina i reče mu: “Brže ovamo s Mihejom, sinom Jimlinim.”

10 A kralj Izraela i Jehošafat, kralj Jude, sjedili su svaki na svome prijestolju, odjenuti u svoju opravu, na prostranu mjestu kod ulaznih vrata Samarije; i proricahu svi proroci pred njima.

11 A Sedekija, sin Kenaanin, načini sebi željezne rogove, i reče: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Njima ćeš potisnuti Sirijce, sve dok ih ne dokrajčiš.’ ”

12 I svi proroci prorokovahu tako, rekavši: “Uzađi na Ramot-Gilead, i uspij: jer će ga GOSPODIN predati u kraljevu ruku.”

13 A glasnik koji je otišao pozvati Miheja reče ovomu: “Evo, riječi prorokâ jednoglasno navješćuju dobro kralju: neka i tvoja riječ, molim te, bude kao riječ jednoga od njih, i govori ono što je dobro.”

14 A Mihej reče: “Kao što je živ GOSPODIN, što god mi GOSPODIN kaže, to ću govoriti.”

15 Tako on dođe kralju. I upita ga kralj: “Miheju, da pođemo u napad na Ramot-Gilead ili da odustanemo?” On mu odgovori: “Idi, i uspij: jer će ga GOSPODIN predati u ruku kraljevu.”

16 I reče mu kralj: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi ne kažeš ništa doli istinu u GOSPODINOVO ime?”

17 A on odvrati: “Vidjeh sav Izrael raspršen po gorama, kao ovce koje nemaju pastira; a GOSPODIN reče: ‘Ovi nemaju gospodara: neka se svaki vrati svojoj kući u miru.’ ”

18 Nato izraelski kralj reče Jehošafatu: “Nisam li ti rekao da neće proreći dobro u pogledu mene, nego zlo?”

19 A on nastavi: “Čuj, dakle, riječ GOSPODINOVU: Vidjeh GOSPODINA gdje sjedi na svome prijestolju, a sva vojska nebeska stajaše mu zdesna i slijeva.

20 I reče GOSPODIN: ‘Tko će uvjeriti Ahaba da uzađe i padne kod Ramot-Gileada?’ Jedan reče ovako, a drugi reče onako.

21 Tada istupi jedan duh, stane pred GOSPODINA i reče: ‘Ja ću ga uvjeriti.’

22 I upita ga GOSPODIN: Čime?’ A ovaj odgovori: ‘Poći ću i biti lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ I reče mu: ‘Ti ćeš ga uvjeriti i uspjeti: idi i učini tako.’

23 Zato je sada, evo, GOSPODIN stavio lažljivoga duha u usta svih ovih tvojih proroka i izrekao je GOSPODIN zlo u pogledu tebe.”

24 Ali Sedekija, sin Kenaanin, pristupi, udari Miheja po obrazu i reče: “Kojim je putem Duh GOSPODINOV otišao od mene da govori tebi?”

25 A Mihej mu reče: “Evo, vidjet ćeš onaj dan kada se budeš išao skrivati u tajnu odaju.”

26 A izraelski kralj reče: “Uhvati Miheja i odvedi ga natrag Amonu, upravitelju grada, i kraljevu sinu Joašu;

27 i reci: ‘Ovako veli kralj: Stavite ovoga u zatvor i hranite ga kruhom nevolje i vodom nevolje dok ja ne dođem u miru.’ ”

28 A Mihej reče: “Ako se uopće vratiš u miru, tada GOSPODIN nije govorio po meni.” I doda: “Čuj narode, svaki od vas.”

29 Tako kralj Izraela i Jehošafat, kralj Jude, uzađoše do Ramot-Gileada.

30 I reče kralj izraelski Jehošafatu: “Ja ću se prerušiti i ući u boj, no ti odjeni svoju opravu.” I preruši se kralj izraelski te ode u boj.

31 No sirijski kralj izda zapovijed trideset i dvojici svojih zapovjednika koji upravljahu njegovim kolima, rekavši: “Nemojte se boriti ni s malim ni s velikim, nego samo s izraelskim kraljem.”

32 Kada zapovjednici kolâ ugledaše Jehošafata, rekoše: “Zacijelo je to izraelski kralj.” I skrenuše ustranu da napadnu na nj, a Jehošafat povika.

33 Kada zapovjednici kolâ uvidješe da to nije izraelski kralj, odvratiše se od progona za njim.

34 A neki čovjek nasumce odape lûk te pogodi izraelskoga kralja između spojeva na oklopu. Stoga on reče vozaču svojih kola: “Okreni svoju ruku i izvedi me iz vojske, jer sam ranjen.”

35 Bitka se toga dana pojačala, dok je kralj stajao uspravno u svojim kolima okrenut prema Sirijcima, a navečer umrije: krv iz rane istekla je nasred kola.

36 O zalasku sunca taborom se pronio proglas: “Svaki u svoj grad, i svaki u svoju zemlju.”

37 Tako kralj umrije i bî odvezen u Samariju; i pokopaše kralja u Samariji.

38 I dok je netko prao kola u Samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv; a oprali su i njegovo oružje; prema riječi GOSPODINOVOJ koju je on rekao.

39 A ostala djela Ahabova i sve što je učinio, i kuća od slonove kosti koju je načinio i svi gradovi koje je sagradio, nije li to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

40 Tako Ahab usnu sa svojim ocima, a namjesto njega zavlada njegov sin Ahazja.

41 Jehošafat, sin Asin, počeo je vladati nad Judom četvrte godine izraelskoga kralja Ahaba.

42 Jehošafatu bijaše trideset i pet godina kada je počeo vladati i vladao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Azuba, kći Šilhijeva.

43 On je hodio svim putovima svoga oca Ase; nije skretao od toga čineći ono što je pravo u GOSPODINOVIM očima: no nije uklonio uzvišice, jer je narod još uvijek žrtvovao i palio kâd na uzvišicama.

44 Jehošafat je sklopio mir s kraljem Izraela.

45 Ostala djela Jehošafatova, i njegova moć koju je iskazao i kako je ratovao, nisu li zapisana u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

46 I istrijebio je iz zemlje ostatak posvećenih bludnika, koji su preostali od danâ njegova oca Ase.

47 Tada u Edomu ne bijaše kralja, nego je kraljem bio namjesnik.

48 Jehošafat je sagradio taršiške lađe da se ide u Ofir po zlato; ali one ne odoše, jer su se lađe razbile kod Esjon-Gebera.

49 Tada Ahazja, sin Ahabov, reče Jehošafatu: “Daj da moje sluge pođu s tvojim slugama na lađama.” Ali Jehošafat ne htjede.

50 I usnu Jehošafat sa svojim ocima i bî pokopan kod svojih otaca u gradu svog oca Davida, a namjesto njega zavlada njegov sin Jehoram.

51 Ahazja, sin Ahabov, zavladao je nad Izraelom u Samariji sedamnaeste godine Jehošafata, judejskoga kralja, i vladao je nad Izraelom dvije godine.

52 On je činio zlo u GOSPODINOVIM očima, i hodio je putem svog oca i putem svoje majke, i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je naveo Izraela da griješi:

53 jer je sužio Baalu i klanjao mu se te izazivao na srdžbu GOSPODINA, Boga Izraelova, u skladu sa svime što je činio njegov otac.