Dnevna razmatranja: „ŽIVOT JE VIŠE“
U Božjoj školi: Čast kome čast pripada
„... jer ti si tvorac svih djela naših.“ (Izaija 26,12b)
Kada Bog ljudima omogući i dozvoli da učine nešto dobro, ipak ne podnosi što si isti onda i pohvalu za to vješaju na vlastitu zastavu, jer to naprosto ne odgovara istini. Ta „sve dobro dolazi odozgor“, nije samo narodna izreka nego i biblijska istina. Jučer smo čuli da su učenici prilikom „umnažanja kruhova na 5000“ podijelili brdo kruha i riba, i to ogromnom broju ljudi. Njihov Gospodin je potom otpustio ljude, dok su učenici stajali pored Njega.
A onda im je vrlo odlučno naredio da se lađicom daju na put u selo Betsaidu. Što li se dogodilo? U Bibliji o tome ne stoji ništa; no moguće je: da su učenici dopustili da ih ljudi veličaju i hvale. Naime: samo oni koji su bili sasvim blizu, mogli su znati od koga su zapravo stizali toliki kruhovi. Najveći broj ostalih ljudi su vidjeli samo to, da su im Petar, Ivan i ostali učenici davali kruhove i ribice. I kada su ih kasnije ponovno vidjeli, ljudi su im iskazivali zahvalnost i poštovanje. Sa stanovišta spomenutih ljudi to je bilo posve razumljivo; jedino je bilo krajnje neumjesno, ako su učenici tako nešto i prihvaćali, ne ukazujući pritom na stvarnog darovatelja. A i danas se ljudi itekako daju veličati zbog talenata, koji su im bili od Boga darovani samo na posudbu. I tako ih je Gospodin smjesta poslao odonud.
„Lijepo ponašanje“ i danas zahtijeva da se svojim dobrim i izvanrednim djelima ne razmećemo i ne nadimamo. Temelj ovakvom lijepom ponašanju seže sigurno iz vremena kada je kršćanstvo još određivalo pravila za vrline. Htjelo se jednostavno dati čast onome, komu u konačnici i pripada.
Pitanje: Što Vi mislite o tkz. „Fan-crkvenim općinama“?
Kršćanima treba znati, da je Bog dobro primijetio i vidio i njihova dobra djela!!!
(Hermann Grabe)
Prijevod: Marijan Šporčić
